Vedska kozmologija, opisana u Puranama, prikazuje svemir kao hijerarhijski strukturiran i podijeljen u tri glavne razine: više, Svarga svjetove (nebesa, rajevi), zemaljske, Bhu-mandala svjetove, te niže, demonske i paklene svjetove. Brojni univerzumi postoje unutar goleme materijalne kreacije, prolazeći kroz neprekidne cikluse latentne faze i manifestacije – stvaranja, održavanja i uništavanja. U vedskoj kozmologiji ove razine i dimenzije nisu samo grubo fizičke poput Zemlje, već i suptilne te povezane s različitim razinama svijesti i uvjetima života.
“O Kuntīn sine, materijalna priroda, jedna od Mojih energija, pod Mojim nadzorom stvara sva pokretna i nepokretna bića. Po njezinim zakonima ovaj svijet iznova i iznova biva stvoren i uništen.”, BHAGAVAD-GITA 9.10
Vedski opis strukture svemira
U vedskoj kozmologiji, svemir je podijeljen u 14 glavnih sustava. Ovo su višedimenzionalni prostori u kojima prebivaju različita bića, ovisno o njihovoj razini duhovne evolucije. Vedska kozmologija detaljno opisuje svaki od tih sustava, njegove karakteristike, stanovnike i međusobne odnose.
Ono što vedsku kozmologiju čini jedinstvenom jest njena integracija duhovnih i materijalnih aspekata stvarnosti. Za razliku od suvremenih znanstvenih modela koji promatraju svemir prvenstveno kroz materijalističku prizmu (iako se to pomalo mijenja zahvaljujući kvantnoj fizici), vedska kozmologija prepoznaje prisutnost nevidljive, eteričke i na koncu duhovne dimenzije koja prožima i nadilazi materijalni svemir. U ovom svjetonazoru, svemir nije samo skup fizikalnih zakona i slučajnih događaja, već složeni sustav u kojem se reflektiraju viša načela kozmičke inteligencije.
14 sustava unutar univerzuma
Vedska kozmologija identificira 14 glavnih sustava unutar univerzuma. Svaki od njih ima svoje specifične karakteristike i stanovnike, koji se razlikuju prema duhovnom i karmičkom statusu. Razine su raspoređene hijerarhijski, od najviših, gdje prebivaju najuzvišenije duše u svemiru, do najnižih, gdje obitavaju bića u teškim uvjetima materijalne egzistencije.
Svaka od ovih ravni ima svoju jedinstvenu atmosferu i izazove, pružajući različite prilike za karmičku retribuciju ili duhovni rast, ovisno o akcijama živog bića.
Viši planetarni sustavi
Satya-loka (Brahma-loka)
Satya-loka, poznata i kao Brahma-loka, predstavlja najvišu razinu u materijalnom svemiru. To je prebivalište Brahme, poluboga stvoritelja svemira te drugih uzvišenih bića koja su postigla najvišu razinu čistoće, vrline. Stanovnici ove ravni uživaju u neusporedivom obilju i mudrosti. Brahmaloka ostaje netaknuta tijekom djelomičnog uništenja koje se događa na kraju svakog kozmičkog ciklusa (kalpa), ali je uništena tijekom potpunog uništenja svemira, koje se događa na kraju Brahminog života. Tijekom djelomičnog uništenja, niže planete su uništene, a duše koje nisu dostigle oslobođenje prelaze na više razine ili se vraćaju u ciklus ponovnog rođenja. U potpunom uništenju, cijeli materijalni svemir, uključujući Brahmaloku, biva povučen u Brahman sveukupnost i transcendentalno tijelo božanske ekspanzije pod imenom Maha Višnu (maha – veliki, Višnu – Višnji, Svevišnji), i svi materijalni elementi i entiteti prelaze u stanje neaktivnosti dok ne dođe vrijeme za novu manifestaciju kreacije. Zašto? Zato da bi živa bića (duše) koja žele iskustvo u materiji mogla nastaviti sa svojim djelatnostima u mayi.
Tapa-loka
Tapa-loka je prebivalište rišija, mudraca i svetaca koji se bave pokorama, koncentrirani u meditaciji i kontemplaciji, postižući višu duhovnu svijest i moći (siddhije). Tapas ili asketska praksa je ključna za stanovnike ove razine, koji teže postizanju najvišeg duhovnog znanja. Tapa-loka je mjesto gdje se zrači intenzivna duhovna energija, a stanovnici su na pragu potpune realizacije apsolutne istine.
Jana-loka
Jana-loka je dom mudraca koji su već dostigli napredne stupnjeve duhovne svijesti. Ova razina je specifična po prisutnosti duhovnih entiteta koji su transcendirali materijalne želje, ali su i dalje prisutni u materijalnom svijetu kako bi pružili duhovno vodstvo onima na nižim razinama. Ovdje se mudraci bave proučavanjem i podučavanjem vječnih istina i održavanjem kozmičkog reda.
Mahar-loka
Mahar-loka je prebivalište polubogova i mudraca. Ova razina je središte žrtvovanja i obreda koji održavaju ravnotežu između duhovne i materijalne stvarnosti. Polubogovi na Mahar-loki izvršavaju duhovne dužnosti, štiteći i nadgledajući niže svjetove. Mahar-loka je poznata po obilju, a njeni stanovnici uživaju u rajskoj atmosferi dok ispunjavaju svoje kozmičke obaveze.
Svarga-loka (rajski predjeli)
Ovo je prebivalište polubogova (deva), a predvodi ga Indra, kralj polubogova (Indra je titula, kao i Brahma). Ovaj predio je poznat po svojim izuzetnim materijalnim užicima, bogatstvu i luksuzu, ali također podliježe zakonima karme i prolaznosti.
Polubogovi, ili deve, su bića koja upravljaju različitim aspektima univerzuma, poput prirodnih sila (vjetra, kiše, vatre) i kozmičkih zakona. Njihova uloga je održavati red u materijalnom svijetu, a Svarga-loka je njihov dom. Indra je glavni vođa ovog planetarnog sustava.
Svarga-loka je opisana kao mjesto neviđene ljepote i udobnosti. Stanovnici uživaju u nebeskim vrtovima, palačama, glazbi, plesu i drugim zadovoljstvima. Nebeske plesačice (Apsare) i glazbenici (Gandharve nalik anđelima) uveličavaju neprestane zabave i proslave u Svargi. Oni su poznati po svojoj iznimnoj ljepoti i umjetničkom talentu te često služe kao pratioci polubogova. Svarga-loka je opisana kao mjesto nebeskih vrtova poput Nandane, gdje raste nebesko cvijeće i drveće koje se ne može naći u materijalnom svijetu. Rijeke su prozirne i čiste, a okolina je ispunjena božanskim jezerima s cvijećem, mirisima i zvukovima. Sve je dizajnirano za užitak stanovnika. Nema starosti i bolesti. Tijela su mirisna i dizajnirana za primanje velikih užitaka. Svi su pobožni i u guni, modusu vrline.
Ovdje nema fizičke boli, starosti, bolesti ili patnje koja postoji na Zemlji. Vrijeme u Svargi prolazi drukčije, s duljim životnim vijekom i većim zadovoljstvima, što je rezultat dobrih djela iz prethodnih života.
No, i dalje postoji smrt. Iako je Svarga-loka rajski svijet, ona nije vječna. Stanovnici dolaze na Svargu kao rezultat dobrih djela i karmičkih zasluga koje su stekli u prethodnim životima. Međutim, kad se njihove zasluge iscrpe, moraju napustiti Svargu i ponovno se roditi u nižim svjetovima, uključujući Zemlju. Dakle, Svarga-loka je privremeno mjesto uživanja i nije cilj za duhovne praktikante.
U vedskim spisima opisano je da osobe koje obavljaju određene žrtvene obrede i pobožna djela (yajna, darivanje, nesebičnost, pobožnost) imaju šanse doći na Svargu. To je nagrada za pravedna i moralna djela, ali mudraci često napominju da se takav rajski svijet ne može usporediti sa srećom koja se postiže oslobađanjem od kruga rađanja i smrti te odlaskom u transcendentalnu dimenziju.
Zemaljske ravni ili središnji planetarni sistemi
Zemaljske ravni ili središnji planetarni sistemi predstavljaju svjetove koji se nalaze ispod Svargaloke. Oni obuhvaćaju Zemlju i druge planete, kao i prostore između Zemlje i viših svjetova. Ova područja nude bićima mogućnosti za materijalna iskustva i duhovni razvoj. Ovi sustavi su ključni jer nude jedinstvenu priliku za postizanje duhovnog napretka kroz karmički rad i sadhanu, duhovnu praksu.
Bhu-loka (Zemaljski sustav)
Zemlja je glavni predio u ovom sustavu. Ona je mjesto gdje se odvija najveća raznolikost života i gdje ljudi imaju priliku prakticirati duhovne discipline kako bi se oslobodili ciklusa rađanja i smrti. Zemlja je posebno značajna jer nudi uravnotežen odnos između patnje i užitka, što čini uvjete idealnima za duhovni rast. Ni previše uživanja kao na Svargi ni previše patnje kao na nižim sustavima svemira. Svaki ekstrem odvlači energiju i fokus s duhovnog napretka.
Unutar Bhu-loke, prema kozmologiji Srimad Bhagavatama, Zemlja nije jedini sustav. Bhu-mandala je opisana kao ogroman disk koji uključuje različite regije (dvipas), kao što su:
– Jambudvipa: Regija gdje se nalazi Zemlja. Središnja planina u ovoj regiji je planina Meru, koja je opisana kao središte svemira. Jambudvipa se smatra najvažnijom regijom za duhovni razvoj.
– Plakshadvipa, Salmalidvipa, Kusadvipa, Krauncadvipa, Shakadvipa, Pushkaradvipa: Ove su različite “dvipa” (otoci ili kontinenti) unutar Bhu-mandale. Svaka od njih ima svoja unikatna obilježja, bića koja ih naseljavaju, vegetaciju i atmosferu.
Bhu-loka, zemaljska ravan, je svijet dualnosti, gdje duše doživljavaju radosti i patnje, užitke i boli, te oblikuju svoju budućnost (karma). Bhu-loka je mjesto koje omogućuje dušama priliku za duhovni rast kroz životna iskustva i izbore.
400 000 vrsta ljudskih bića
Postoji 400.000 različitih vrsta ljudskih bića. Ovaj broj je dio šireg opisa živih bića u svemiru. U Śrīmad Bhāgavatamu navodi se da postoji ukupno 8.400.000 vrsta, uključujući:
– 900.000 vrsta vodenih bića,
– 2.000.000 vrsta biljaka i drveća,
– 1.100.000 vrsta insekata i reptila,
– 1.000.000 vrsta ptica,
– 3.000.000 vrsta četveronožnih životinja,
– 400.000 vrsta ljudskih bića.
Ovaj broj ljudskih vrsta ne uključuje samo homo sapiensa kakvog poznajemo, već i druge oblike humanoidnih bića u različitim razinama svjesnosti i razvoja. U Bhāgavatamu, pojam “ljudska bića” odnosi se na bića s razvijenijom sviješću koja imaju mogućnost duhovnog napretka.
Različite vrste ljudi mogu uključivati razne civilizacije, stanovnike drugih planetarnih sustava, kao i bića koja imaju višu ili nižu razinu svjesnosti u skladu s njihovom karmom i duhovnim razvojem.
2. Bhuvar-loka
Ovaj sloj svjetova nalazi se između Zemlje (Bhu-loka) i Svargaloke.
Bhuvar Loka predstavlja prijelazni svijet koji se često opisuje kao antarikša ili eterički, astralni prostor, gdje duše borave nakon napuštanja tijela (tzv. smrti) prije nego što nastave svoj put. Ovo područje obitavaju bića čija su tijela suptilna, a oni se nalaze između zemaljske ravni i nebeskog svijeta (Svarge).
Bhuvar-loka je i svijet duhova (neutjelovljenih duša) i nižih polubogova. Ovdje duše koji nisu ispunile svoje karmičke zadatke borave prije nego što dobiju novu priliku za rođenje.
Bhuvar-loka je također dom za određena bića koja imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže u materijalnom svijetu.
Stanovnici zvani Gandharve, Apsare i Vidjādhare borave u regijama središnjeg sustava između Zemlje i Svargaloke. Pojednostavljeno opisano, Gandharve su nebeski glazbenici (slični anđelima), Apsare su nebeske plesačice, a Vidjādhare su bića koja posjeduju mistične sposobnosti i visoko znanje. Oni povremeno sudjeluju u zabavama i svečanostima u Svargi, ali su često povezani sa srednjim sferama zbog svojih specifičnih funkcija.
Ovaj svijet je povezan i s pranom, vitalnom životnom energijom, koja simbolizira suptilne energetske tokove između fizičkog i nebeskog svijeta.
Niži planetarni sustavi
Bila-svargaloke (niži ili demonski svjetovi)
Niži svjetovi obuhvaćaju sedam podzemnih planeta: Atala, Vitala, Sutala, Talatala, Mahatala, Rasatala i Patala. Ovi svjetovi, iako smješteni ispod Zemljske ravni, opisani su kao mjesta velike materijalne (tehnološke) raskoši gdje njihovi stanovnici uživaju u luksuznom životu. Međutim, iako su ta područja ispunjena hedonističkim zadovoljstvima, ona su sva umjetna, tehnološka, duhovno degradirana i obilježena duhovnim neznanjem.
Ovi sustavi se zovu Atala, Vitala, Talatala (svijet demona poznat po svojoj mističnoj i tehnološkoj snazi, svijet gdje se prakticiraju crna magija i iluzionističke vještine), Mahatala (dom zmijolikih, reptilskih bića Naga, koji posjeduju ogromno bogatstvo, vođa ovog svijeta je zmijski kralj Kadrupa, potomak Kadrue, imaju sposobnošću promjene oblika, ali su obuzeti materijalnim užitkom), Rasatala (prebivalište demonskih rasa kao što su Daitye i Danave, vječni neprijatelji polubogova, ispunjen materijalnim bogatstvom, ali bez duhovnosti), Patala (najniži od sedam svjetova, dom zmijolikih bića s mnogim glavama, mjesto velike ljepote i materijalne raskoši, iako se nalazi na samom dnu kozmičke strukture).
Svi su uronjeni u privremena materijalna zadovoljstva i zbog demonske, materijalističke prirode, nemaju interes za služenje Boga i duhovnost te su neprijateljski raspoloženi prema Bogu i onima koji su pobožni.
2. Pakleni predio (Naraka-loke)
U vedskoj kozmologiji, opisanoj u Puranama, pakleni svjetovi su poznati kao Naraka-loke. Oni se nalaze u najnižim dijelovima univerzuma i namijenjeni su dušama koje su počinile teške grešne radnje. Za razliku od koncepta vječne osude, Naraka-loke su privremena odredišta gdje se duše suočavaju s posljedicama svojih djela prije nego što se ponovno inkarniraju.
Podjela i opis paklenih svjetova (Naraka-loka)
Pojedinosti o tim svjetovima nalazimo u Šrimad-Bhagavatamu (Bhagavata Purana) 5.26, Garuda Purani i drugim spisima. U njima se spominje 28 glavnih paklenih planeta, a svaki je namijenjen određenoj vrsti grešnika.
Glavni pakleni svjetovi:
1. Tamisra – Za one koji varaju, kradu i eksploatiraju druge.
2. Andhatamisra – Grešnici koji oduzimaju sredstva za život drugima.
3. Raurava – Za one koji muče nevine.
4. Maharaurava – Za one koji iskorištavaju i ubijaju životinje.
5. Kumbhipaka – Za one koji kuhaju životinje žive.
6. Kalasutra – Za one koji odbacuju duhovne zakone.
7. Asipatravana – Za ubojice svetih osoba i roditelja.
8. Sukaramukha – Za one koji ismijavaju i zlostavljaju druge.
9. Andhakupa – Za one koji muče druge ljude i životinje.
10. Krimibhojana – Za one koji ne dijele bogatstvo s potrebitima.
11. Sandansa – Za lažljivce i varalice.
12. Taptasurmi – Za one koji zloupotrebljavaju druge u ime ljubavi.
13. Vajrakantaka-śālmalī – Za preljubnike i seksualne zlostavljače.
14. Puyoda – Za one koji ne poštuju moralne zakone i žive u nečistoći.
15. Pranarodha – Za one koji ubijaju životinje iz zabave.
16. Visasana – Za okrutne i nasilne ljude.
17. Lalabhaksha – Za lažne svjedoke i prevarante.
18. Sarameyadana – Za lopove i pljačkaše.
19. Avichi – Za one koji zlorabe svoju moć i autoritet.
20. Ayahpana – Za one koji nagovaraju druge na intoksikaciju.
21. Ksarakardama – Za lažljive monahe i religijske vođe koji varaju ljude.
22. Raksogana-bhojana – Za ljude koji jedu druge ljude.
23. Shulaprota – Za one koji otimaju i iskorištavaju nevine.
24. Dandasuka – Za osobe koje uzrokuju patnju drugima bez razloga.
25. Vatarodha – Za one koji guše i muče druge.
26. Paryavartana – Za one koji izdaju svoje učitelje.
27. Sucimukha – Za bogate koji ne pomažu potrebitima.
28. Vivasan – Za one koji osramote i ponize nevine ljude.
Tko odlazi u Naraka-loke?
Prema Puranama, oni koji počine teške grešne radnje i ne iskaju oprost kroz duhovnu praksu odlaze u ove svjetove. To uključuje:
– Ubojice, prevarante, nasilnike
– One koji muče nevine ljude i životinje
– Zlostavljače, silovatelje i pohlepne ljude
– Lažne učitelje i one koji zloupotrebljavaju vjeru
– Ljude koji svjesno odbacuju duhovne zakone
Međutim, kazna u Naraka-loki nije vječna. Nakon određenog razdoblja trpljenja, duša se ponovno rađa u novom tijelu prema svojoj karmi.
Pakleni svjetovi u vedskoj kozmologiji nisu mjesta vječne osude, već su oblik privremenog pročišćenja gdje se duše suočavaju s posljedicama svojih djela. Ova učenja služe kao moralna uputa, podsjećajući ljude da biraju ispravne postupke kako bi izbjegli patnje i nastavili svoj duhovni napredak.
3. Pitriloka (svijet predaka)
Na samom dnu podzemnih svjetova nalazi se Pitriloka, planeta predaka, gdje obitavaju Pitri – preci koji su prošli u drugi život, ali nisu postigli oslobođenje. Pitriloka je prijelazni svijet, gdje duše čekaju daljnji napredak ili ponovno rođenje. Žrtve i obredi koje potomci izvode na Zemlji pomažu precima na Pitriloki, osiguravajući im bolje uvjete ili napredak prema višim duhovnim sferama.
Omotači svemira
Prema vedskim spisima, svaki univerzum je okružen sa sedam omotača koji se u slojevima okružuju, a svaki je deblji i gušći od prethodnog. Ovi omotači nisu samo fizičke barijere, već predstavljaju različite aspekte materijalne energije koja obuhvaća i zadržava materijalni svijet u njegovim granicama. Oni su stvoreni od pet grubih materijalnih elemenata (zemlje, vode, vatre, zraka i etera) i tri suptilna materijalna elementa (uma, inteligencije i lažnog ega).
Prvi omotač: Zemlja
Najbliži unutarnjem univerzumu, ovaj omotač je sastavljen od elementa zemlje. On je najtanji od svih omotača, ali i dalje predstavlja fizičku barijeru koja razdvaja materijalni svijet od suptilnijih dimenzija. Unatoč svojoj relativnoj tankoći, ovaj omotač je izuzetno čvrst i predstavlja osnovu za sve ostale slojeve.
Drugi omotač: Voda
Drugi sloj je voda, koja je deset puta širi od sloja zemlje. Voda, kao element, simbolizira život i pročišćenje, ali također djeluje i kao prepreka koja ograničava materijalne aktivnosti unutar svemira. Ovaj sloj okružuje zemljani sloj i pruža potrebnu stabilnost unutar univerzuma.
Treći omotač: Vatra
Treći omotač, načinjen od vatre, deset je puta širi od sloja vode. Vatra simbolizira energiju, transformaciju i pročišćenje. Ovaj sloj ne samo da štiti unutarnji svemir, već i pročišćava sve što prelazi iz jedne dimenzije u drugu.
Četvrti omotač: Zrak
Četvrti sloj je zrak, koji je deset puta širi od sloja vatre. Zrak je suptilni element koji prožima i povezuje sve ostale slojeve. On predstavlja životnu silu (pranu) koja održava sva bića unutar materijalnog univerzuma.
Peti omotač: Eter
Peti omotač, sastavljen od etera, još je suptilniji i širi od svih prethodnih slojeva. Eter je medij kroz koji se manifestiraju svi materijalni fenomeni, a ovaj sloj osigurava da su svi univerzalni principi povezani i uravnoteženi.
Šesti omotač: Um
Šesti sloj je sastavljen od uma (manasa), koji je deset puta širi od sloja etera. Um je suptilni element koji omogućuje percepciju, misli i želje. Ovaj sloj djeluje kao barijera koja zadržava sve mentalne aktivnosti unutar materijalnog svemira.
Sedmi omotač: Inteligencija
Najudaljeniji i najširi sloj je sloj inteligencije (buddhi). On je deset puta širi od sloja uma i predstavlja najsuptilniji oblik materijalne energije. Inteligencija upravlja i usmjerava sve druge slojeve.
Osmi omotač: Lažni ego
Omotač lažnog ega (ahankara) je posljednji i najdublji omotač, 10 puta širi od prethodnog. Omotač lažnog ega predstavlja iluziju individualnosti i odvojenosti od Boga. Ahankara je ono što utjelovljenoj duši daje osjećaj “ja” i “moje”, i najteže ga je prevladati jer je povezan s temeljnim zabludama koje sputavaju duhovni napredak (zbog želje duše za iskustvom u materiji).
Ovi omotači djeluju kao štitovi koji drže materijalni univerzum, a njihova slojevitost simbolizira različite razine kreacije koje obuhvaćaju aspekte postojanja, od najgrubljeg do najsuptilnijeg.
Prebivalište poluboga Šive (Śivaloka)
Prebivalište Šive ili Śivaloka se nalazi iznad materijalnih svjetova, ali ispod transcendentalnog predjela Vaikunṭhe, prebivališta Svevišnjeg, Višnua. Prebivalište Šive je transcendentalno, ali istovremeno ima povezanost s materijalnim svijetom jer je Šiva polubog zadužen za uništenje i preobrazbu unutar ciklusa stvaranja, održavanja i uništenja.
Šiva nije pod utjecajem iluzije (maya). On prebiva tamo sa svojom pratnjom, uključujući božicu Parvati, njegove pomoćnike i druge duhovne entitete.
Śivaloka se ponekad poistovjećuje s planinom Kailaš, gdje se smatra da Šiva prebiva u materijalnom svijetu. Kailaš je fizička manifestacija duhovnog svijeta Šive, a sam Kailaš predstavlja vrata prema višim svjetovima i duhovnim ravnima.
Oni koji su predani Gospodinu Šivi, nakon napuštanja tijela (tzv. smrti), mogu doseći Śivaloku, gdje mogu postići duhovno oslobođenje. Međutim, Šiva često vodi svoje posvećenike prema višim razinama oslobođenja, uključujući predanost Višnuu ili Krišni.
Śivaloka je opisana kao mjesto vječne spokojnosti, tišine i duhovnog mira. Iako se često spominje u vezi s uništenjem, u svojoj srži, prebivalište Šive simbolizira transcendenciju svih materijalnih ograničenja.
Prema Bṛhad-bhāgavatāmṛti, prebivalište Šive nudi sigurno utočište dušama koje teže oslobođenju kroz njegovu milost, ali istinski duhovni napredak uključuje transcendiranje čak i Śivaloke i dostizanje Vaikunṭhe ili najvišeg duhovnog predjela – Goloka Vrindavane, već prema različitim razinama predanosti Bogu.
Rijeka Viraja
Rijeka Virajā odvaja materijalne svjetove od duhovnog svijeta koji počiva na Brahmajyotiju ili vječnom duhovnom, sveprožimajućem sjaju, što je čini simbolom granice između iluzorne materijalne energije (maye) i čistog transcendentalnog postojanja.
Naziv Virajā dolazi od riječi “raja”, što znači “nečistoća” ili “materijalna kontaminacija”. Dakle, Virajā označava “ono što je bez nečistoće”, sugerirajući da predstavlja barijeru između materijalnog svijeta ispunjenog karmom i dualnostima, i čistog, nedualnog božanskog postojanja.
Onima koji dosegnu Virajinu obalu pruža se prilika da uđu u duhovni svijet, oslobođeni materijalnih ograničenja. Ona teče na rubu univerzuma i služi kao simbolička granica koju duše moraju prijeći da bi ušle u duhovni svijet, izvan utjecaja maye.
Uzročni ocean, poznat kao Kāraṇa Sāgara, nalazi se na granici između materijalnih i duhovnih svjetova. Virajā i Kāraṇa Sāgara često se poistovjećuju u smislu da oboje predstavljaju granicu između stvorenog univerzuma i vječnog duhovnog svijeta. Gospodin Mahā Viṣṇu prebiva u Uzročnom oceanu i iz Njegovog daha izlaze brojni univerzumi. Iz tog oceana, uz materijalnu energiju, također teče rijeka Virajā, čineći ovu rijeku medijem prijelaza iz materijalnog postojanja u transcendentalno.
3 glavne ekspanzije Višnua za materijalnu kreaciju
U vedskom kozmološkom okviru, Višnu ili Bog (Višnji) se manifestira u tri glavne inkarnacije koje su odgovorne za stvaranje, održavanje i uništenje materijalnih svemira: Maha Višnu, Garbhodakašayi Višnu i Kširodakašayi Višnu, svaki sa specifičnom ulogom u održavanju kozmičkog reda.
Mahā Viṣṇu, također poznat kao Karanodakaśāyī Viṣṇu
On igra ključnu ulogu u stvaranju materijalnog univerzuma. Manifestacija je Vrhovnog Gospodina koja stvara i održava bezbroj univerzuma unutar materijalne kreacije. Prema Śrīmad Bhāgavatamu, Mahā Viṣṇu ili Karanodakaśāyī Viṣṇu leži na Uzročnom oceanu (Karana Sāgara), koji se nalazi na granici između materijalnog i duhovnog svijeta. Iz Njegovog tijela izlaze bezbrojni univerzumi poput sjemenki, stvarajući tako materijalnu kreaciju. On se smatra prvom ekspanzijom Vrhovnog Gospodina Krišne u kontekstu stvaranja materijalnih svjetova.
Mahā Viṣṇu leži i spava u mističnom snu (yoga nidra) na Uzročnom oceanu (Karana Sāgara), odakle sa svakim udahom i izdahom stvara i uništava bezbrojne univerzume koji se iz njega šire i opet u njega skupljaju. Jedan univerzum traje koliko jedan Maha Višnuov izdah. S njim je i Božica sreće Laksmi.
Svaka ekspanzija Gospodina Viṣṇua koja djeluje unutar materijalnog svijeta – Mahā Viṣṇu, Garbhodakaśāyī Viṣṇu, i Kṣīrodakaśāyī Viṣṇu – prikazana je kako leži na zmiji Ananta Śeši. To simbolizira beskonačnu prirodu i transcendentalnost Gospodina Viṣṇua, koji unatoč sudjelovanju u stvaranju i održavanju materijalnih svjetova ostaje izvan njihovih ograničenja.
Svaki univerzum izlazi iz Njegovih pora tijekom izdisaja, a na kraju Njegova udisaja, svi univerzumi nestaju natrag u Njegovo tijelo. Ovaj ciklus predstavlja stalno stvaranje i uništenje materijalnih svjetova.
Mahā Viṣṇu je gospodar materijalne energije (Prakriti), koja pod Njegovim nadzorom stvara različite univerzume i stvorenja. Iako je On gospodar materijalne energije, Mahā Viṣṇu ostaje potpuno transcendentalan i nepodložan iluziji (maya) ili trima gunama (vrlina, strast i neznanje) koje dominiraju materijalnim svijetom.
Nakon što Mahā Viṣṇu stvori univerzume, On se dalje širi u Garbhodakaśāyī Viṣṇua, koji ulazi u svaki pojedinačni univerzum i stvara svemirske sustave, i Kṣīrodakaśāyī Viṣṇua, koji postaje Nad-duša (Paramātmā) i prebiva u svakom živom biću i atomu u univerzumu. Ove ekspanzije omogućuju održavanje i regulaciju univerzuma na svim razinama postojanja.
Garbhodakašayi Višnu
Garbhodakašayi Višnu (Garbha – maternica – mater – materija / grb / grob) je druga inkarnacija Višnua u kontekstu materijalnog stvaranja. Nakon što Karanodakašayi Višnu, prva inkarnacija, stvori mnoštvo univerzuma (Brahmandi), Garbhodakašayi Višnu ulazi u svaki pojedini univerzum i smješta se na dno, ispunjavajući ga Garbhodaka oceanom. Njegovo prisustvo u svemiru omogućuje Brahmi, stvoritelju, da započne s oblikovanjem različitih kozmičkih sustava i bića.
Garbhodakašayi Višnu leži na Ananta Šeši, božanskom zmijolikom biću, koje simbolizira beskonačnost i stabilnost. On pruža osnovu i podršku cijelom materijalnom svemiru. Iz Njegovog pupka raste lotosov cvijet iz kojeg se rađa Brahma, što simbolizira početak materijalne kreacije. Garbhodakašayi Višnu, stoga, predstavlja kozmičku energiju koja održava univerzalni red i omogućuje da se materijalna stvarnost manifestira u skladu s božanskim načelima.
Garbhodaka ocean ili plodna voda Svemira, prema vedskim spisima, ima ključnu ulogu u stvaranju i održavanju materijalnog univerzuma. Ovaj ocean ispunjava donji dio univerzuma koji je u obliku jaja, a njegovo ime doslovno znači “ocean u kojem se nalazi Garbha”, što se odnosi na univerzalno jaje ili materijalni svemir u svojoj početnoj fazi (primijetite princip Kako gore, tako dolje te mikrokozmosa i makrokozmosa – ocean uzročnosti i plodna voda, kozmičko jaje i jaje, lotosova stabljika kao pupčana vrpca…)
Garbhodaka ocean nalazi se u donjem dijelu univerzuma, ispod sedam viših planetarnih sustava, a iznad nižih svjetova (Patala-loka i slični). Ovaj ocean je medij kroz koji se manifestira kozmička energija, omogućujući kontinuiranu kreaciju i održavanje svemira. Višnuovo prisustvo u ovom oceanu naglašava Njegovu ulogu kao održavatelja i stvoritelja, koji je prisutan u svim aspektima svemira, od najmanjih čestica do najviših svjetova.
Kširodakašayi Višnu ili Nad-duša (Paramatma)
On prebiva u Kširodaka oceanu, oceanu mlijeka (opet – simbolika, mikrokozmos, makrokozmos) te upravlja i usmjerava sve aktivnosti živih bića. Ovaj ocean, za razliku od Garbhodaka oceana, simbolizira nektar života (mlijeko kao simbol rasta) i duhovnu energiju koja prožima sve aspekte postojanja.
Kširodakašayi Višnu, treća inkarnacija Višnua u ovom kozmičkom kontekstu, je prisutan i kao Nad-duša (Paramatma) u srcu svakog živog bića i u svakom atomu.
Kširodakašayi Višnu dakle djeluje i kao svjedok, lokalizirani aspekt Boga u srcima svih živih bića, koja lutaju u strojevima (tijelima) sačinjenim od materijalne energije. On je svjedok misli, riječi i djela svake duše, pružajući duhovno vodstvo i osiguravajući da se univerzalni zakoni karme pravedno provode.
Kṣīrodakaśāyī Viṣṇu održava univerzum i odgovara na zahtjeve polubogova. Iz ovog oblika dolaze i avatari Viṣṇua koji silaze na Zemlju, kao što su Rāma, Nārasiṁha, itd.
Zajedno, Garbhodakašayi i Kširodakašayi Višnu osiguravaju stabilnost i kontinuirano održavanje svemira, osiguravajući da svaka duša ima priliku za duhovni napredak.
“Ja sam izvor svih duhovnih i materijalnih svjetova. Sve izvire iz Mene. Mudre osobe koje to savršeno dobro znaju služe Me s predanošću i obožavaju svim srcem” – Bhagavad Gita 10.08
Zaključak
Vedska kozmologija pruža dubok i sveobuhvatan pogled na strukturu svemira, nudeći nam razumijevanje koje nadilazi jednostavnu materijalnu stvarnost. Koncept 14 planetarnih sistema, od Satya-loke do Patala-loke, ilustrira složenost kozmičkog poretka i duhovne hijerarhije, gdje svaka razina ima svoju specifičnu funkciju i stanovnike. Stanovnici ovih ravni, bilo da su polubogovi, duhovi ili demoni, igraju ključne uloge u održavanju univerzalne ravnoteže. Njihove sudbine i uvjeti života oblikovani su zakonima karme i duhovne svijesti, što dodatno naglašava važnost duhovnog razvoja i moralne ispravnosti. Razumijevanje vedskog pogleda na svemir može nas nadahnuti da razmotrimo vlastito mjesto u kozmičkom poretku i potaknuti nas na ispravno djelovanje i duhovni rast.
Razmislite o ovome…
📌 Svaka od 14 ravni u vedskom svemiru reflektira stupanj duhovnog razvoja bića koja ih nastanjuju. Razmislite o tome kako vaša djela i misli oblikuju vaš duhovni put i gdje bi vas to moglo dovesti unutar kozmičkog poretka.
📌 Položaj duše u hijerarhiji kozmičke ravni izravno je povezan s karmom koju je ta duša akumulirala. Dobra djela i duhovna disciplina vode do viših ravni, dok loša djela (nedjela, greške – grijeh) i materijalne želje duše odvode u niže ravni. Promislite o praktičnim načinima na koje možete poboljšati svoju duhovnu praksu kako biste se približili najvišim ravnima.
Često postavljana pitanja
Što određuje na kojoj ravni svemira će duša prebivati?
Ravni na kojima duša prebiva određene su njenim karmičkim djelima i razinom duhovne svijesti. Više ravni dostižu se pobožnim djelima i duhovnom praksom, dok niže ravni odražavaju posljedice loše karme koju određuje stupanj duhovne nesvijesti i sebičnosti.
Mogu li duše koje su na nižim ravnima napredovati do viših ravni?
Da, duše na nižim ravnima mogu napredovati kroz učenje, pokajanje, pročišćenje, duhovnu praksu i promjenu svijesti, postupno se uzdižući prema višim ravnima i oslobođenju od materijalne egzistencije.
Kakva je razlika između viših i nižih ravni u svemiru?
Više ravni, poput Satya-loke i Tapa-loke, naseljene su duhovno uzvišenim bićima koja su postigla visoku razinu duhovne svijesti, dok niže ravni, poput Patala-loke, nastanjuju bića koja su vezana za tamu, neznanje i teške karmičke uvjete zbog svojih prošlih loših djela.
Zanimljive činjenice
📌 Patala-loka, najniža razina vedskog svemira, naseljena je zmijolikim bićima poznatim kao Nage. Ova bića su često prikazana sa ljudskim torzom i zmijskim repom, a vjeruje se da posjeduju ogromno bogatstvo i moć, ali također i veliku zloću.
📌 U središtu svemira, prema vedskim tekstovima, nalazi se gigantska zlatna planina Meru. Smatra se da se ova planina proteže kroz sve razine svemira, služeći kao kozmička osovina koja povezuje zemaljske i nebeske svjetove.
📌 Svarga-loka, poznata kao rajski svijet, nije vječno boravište. Duše koje se uzdižu na ovu razinu uživaju u nebeskim zadovoljstvima, ali nakon što potroše svoju dobru karmu (slično kao odlazak na godišnji odmor u skladu s platežnom moći :-)), moraju se ponovno roditi na nižim ravnima, što tzv. raj čini privremenim odredištem.
Pripremila: Ines Žižić
