Vedska znanost o sreći nije arhaičan sustav vjerovanja, nego sofisticirana psihologija koju moderna istraživanja postupno potvrđuju. Istinska sreća ne dolazi kroz akumulaciju iskustava ili predmeta, nego kroz kultiviranje unutarnjeg stanja svijesti koje je neovisno o vanjskim okolnostima.
U tišini himalajskog ašrama, mladi tražitelj postavlja svom učitelju pitanje koje je tisućama godina intrigiralo ljudsku svijest: "Tko sam ja zaista?" Učitelj se osmjehuje i odgovara: "To je jedino pitanje vrijedno postavljanja, i ujedno najteže za odgovoriti."
Zamislite civilizaciju koja je prije pet tisuća godina razvila sofisticiran sustav psihologije, medicine, astronomije i filozofije. Civilizaciju koja je razumjela kompleksne zakone uma, odnosa između tijela i svijesti, te načine postizanja trajne sreće.
Ono što za većinu ljudi predstavlja automatsku tjelesnu funkciju, drevna vedska znanost prepoznaje kao moćan alat za transformaciju cijelog bića. Pranayama - umjetnost svjesnog disanja - možda je najdostupnija, a ujedno i najdublja praksa za postizanje fizičke vitalnosti, mentalne jasnoće i duhovne povezanosti.
Jedna od najvećih zagonetki moderne znanosti je priroda svijesti. Unatoč desetljećima istraživanja, neuroznanstvenici još uvijek ne mogu objasniti kako fizički procesi u mozgu stvaraju subjektivno iskustvo.
