Tko je uistinu guru? Što on to zna, a mi ne znamo? Uloga gurua jest da nas vodi prema prosvjetljenju, ali to ne znači da je guru jedini izvor znanja i iskustva. Dok nas guru vodi, važno je da sami aktivno sudjelujemo u procesu učenja i duhovnog rasta. U konačnici, svaka osoba je odgovorna za vlastiti put i napredak. Guru nije netko tko će obaviti posao umjesto nas, već onaj koji nas usmjerava i podržava.
“Pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznate ti duše mogu prenijeti znanje, jer su vidjele istinu.” , Bhagavad – gita, 4. 34
Važnost duhovnog učitelja
Na spomen riječi guru, obično zamišljamo karikirani lik starca bizarna izgleda s dugom, zamršenom bradom i lepršavom odjećom, koji meditira na daleke, ezoterične istine. Ili nam na um pada svjetski varalica koji iskorištava duhovnu lakovjernost ljudi u potrazi za istinom. Guru se obično povezuje s nekom duhovnom školom kao osoba koju trebamo slijediti da bismo ostvarili nekakav duhovni napredak.
Duhovni učitelj ima ključnu ulogu u mnogim svjetskim religijskim tradicijama, služeći kao vodič koji pomaže učenicima u razumijevanju dubljih istina i prakticiranju duhovnog puta. U vedskoj kulturi, guru je nezamjenjiv za prijenos znanja i duhovnog uvida, dok je u budizmu učitelj (lama ili zen majstor) esencijalan za vođenje meditacije i tumačenje učenja. U sufizmu, šejh vodi učenike na mističkom putu prema Bogu. Kršćanstvo također naglašava ulogu duhovnih vođa, poput svećenika ili pastora, koji pomažu vjernicima u rastu vjere. Bez duhovnog učitelja, mnogi vjernici smatraju da bi bilo teško razumjeti i primijeniti kompleksne duhovne principe, čime bi njihovo duhovno putovanje bilo osjetno otežano.
Guru je netko tko nas poučava, tko oplemenjuje naše znanje i iskustvo. To je njegova primarna uloga. Ukoliko od guru-a ne primamo znanje i iskustvo te ga slijedimo zbog nekakve dogme, mode, tradicije ili lakovjernosti onda se cijeli koncept drži na vrlo klimavim nogama. U smislu primanja znanja i iskustva možemo primijetiti kako te stvari možemo primiti od raznih osoba u našoj okolini, naših roditelja, prijatelja, pa čak i od životinja, prirode ili prirodnih pojava. Sve što nas okružuje može nas nečemu podučiti, što je zapravo i smisao ljudskog života. U tom kontekstu sve što nas okružuje može biti naš guru.
Također, često i u našem srcu možemo dobiti nekakve odgovore ili inspiraciju i to je također “guru u našem srcu”… Ali zadržimo se ipak na onoj izvanjskoj manifestaciji gurua kao fizičke osobe koja se prihvaća kao duhovni učitelj. Budući da živimo u svijetu u kojem smo okruženi prevarantima, od političara i bankara do onih sitnih malih lopova ili smo jednostavno razočarani u svakodnevnim ljudskim odnosima u kojima često doživljavamo nepoštenje, nepovjerljivost, zavist i sl… potpuno je normalno da takvu skepsu projiciramo i na ideju duhovnog učitelja.
Međutim, kako u životu ipak nije sve crno, te je potrebno i detaljnije proučavanje, tako možemo doći i do pravih odgovora na ovu našu temu.
Na svijet dolazimo sami i s njega odlazimo sami… Sve u životu proživljavamo sami, čak iako smo u društvu. Sami smo i odgovorni za svoje postupke. Ali ipak, od mnogih vanjskih utjecaja primamo informacije kako bi opet u konačnici te informacije sami procesuirali na nama svojstven način. U tom smislu, guru nije netko tko će stvari odraditi za nas. Nije dovoljno samo izvanjski prihvatiti gurua i smatrati da je time naš duhovni cilj osiguran.
Npr., mnogi ljudi na taj način prilaze Isusu Kristu. Smatraju da samim tim što su ga prihvatili, iako ne prave nikakve promjene u svom životu, dobivaju “spasenje od vječnog pakla”. Smatraju da Isus prihvaća sve njihove grijehe te da oni mogu nastaviti grješno živjeti. Guru je učitelj. On nas poučava kako živjeti u ovom svijetu, a paralelno i njegovati svoj duhovni život. On je učitelj poput onoga u školi. On nas uči, ali neće govoriti za nas. Također je zanimljiva poanta da, ako želimo učiti neki strani jezik, možemo odbaciti autoritet učitelja, ali naš će rezultat biti vrlo upitan. Autoriteti su u našem životu jako bitni jer ih, u konačnici ne možemo ni izbjeći i jedino što nam ostaje jest saznati kako odabrati one prave, u svim aspektima naših života.
Kako prepoznati kvalificiranog guru-a?
Guru mora imati određene vrline kako bi bio vjerodostojan. U Vedama su detaljno opisane kvalifikacije vjerodostojnog duhovnog učitelja. Spomenut ćemo samo neke:
– ne smatra sebe Bogom
– smatra se slugom
– pripada vjerodostojnom učeničkom naslijeđu
– ovladava nagonima tijela i uma
– živi ono što govori
– ne mijenja znanje ili vjerodostojnu praksu kako bi dobio puno učenika
– oslobođen je požude, pohlepe, zavisti, gnjeva i iluzije …
Da, takve su osobe vrlo rijetke. One ne moraju biti savršene, jer savršeno u ovom svijetu ne postoji, ali njihov je karakter savršen ukoliko sebe smatraju samo instrumentom poruke koju prenose.
Šrila Prabhupada: Važnost i vjerodostojnost gurua
Budući je ova tematika vrlo duboka i ništa što mi kažemo ne može biti toliko duboko kao riječi pravog duhovnog učitelja, prenosimo odlomak iz knjige “Nauka o samospoznaji” A.C. Bhaktivedante Swamija Prabhupade, cijenjenog duhovnog učitelja bhakti-yoga škole i najplodnijeg vedskog učitelja modernog doba.
Moramo napomenuti kako su ponekad njegove naizgled oštre riječi znale pobuditi otpor u nekim tzv. duhovnim krugovima, ali od pravog guru-a i ne očekujemo da će nas samo tapšati po ramenu. On ima zadatak izbaviti nas iz iluzije materijalnog postojanja te njegove riječi znaju zvučati oštro, ali su uvijek izgovorene s ljubavlju i dubokim osjećajem poniznosti i poštovanja.
U jednom govoru održanom u Engleskoj 1973. godine, Šrila Prabhupada daje duboke uvide o važnosti i vjerodostojnosti gurua:
“Ovaj je svijet taman i zato mu je potrebna svjetlost sunca ili mjeseca. “Rodio sam se u najgušćoj tmini neznanja, a moj guru, moj duhovni učitelj, otvorio mi je oči bakljom znanja. Ponizno mu odajem poštovanje.” Riječ ajnana znači “neznanje” ili “tama”. Kad bi se sva svjetla u ovoj sobi odjednom ugasila, ne bismo mogli reći gdje sjedimo mi, a gdje drugi. Tako bi nastala zbrka. Slično tome, svi se mi nalazimo u tami materijalnog svijeta, koji je svijet tamasa. Tamas znači tama.
Međutim, iznad ove tame postoji drugi, duhovni svijet. Taj je svijet opisao Šri Krišna u Bhagavad-giti (15.6): “Moje vrhovno prebivalište ne osvjetljavaju sunce, mjesec, vatra ni elektricitet. Oni koji ga dostignu nikada se ne vraćaju u materijalni svijet.”
Dužnost je gurua da svog učenika izvede iz tame na svjetlo. U današnje vrijeme svatko pati zbog neznanja. Kriminalac može reći: “Nisam poznavao zakon”, ali mu neće biti oprošteno ako počini zločin. Neznanje nije isprika. Dijete će dodirnuti vatru, ne znajući da će ga vatra opeći. Vatra ne misli: “Ovo je dijete i ne zna da ću ga opeći.” Ne, ne postoji nikakva isprika. Kao što postoje državni zakoni, tako postoje strogi zakoni prirode. Ti će zakoni djelovati čak i ako ne znamo za njih. Ako iz neznanja pogriješimo, moramo patiti. To je zakon. Bez obzira radi li se o zakonu države ili zakonu prirode, ako ga prekršimo, izlažemo se opasnosti da patimo.
Dužnost je gurua pobrinuti se da nijedno ljudsko biće ne pati u materijalnom svijetu. Nitko ne može tvrditi da ne pati. To nije moguće. U materijalnom svijetu postoje tri vrste patnje: adhyatmika, adhibhautika i adhidaivika. To su bijede koje potječu od materijalnog tijela i uma, od drugih živih bića i od prirodnih sila. Bol nam može zadavati um ili druga živa bića – mravi, komarci ili muhe – ili možemo patiti zbog djelovanja viših sila. Može vladati suša ili nastati poplava. Može biti previše vruće ili previše hladno. Tako priroda nameće razne vrste patnje. U materijalnom svijetu postoje tri vrste bijeda i svatko pati od jedne, dvije ili sve tri. Nitko ne može reći da je potpuno oslobođen patnje.
Možemo se, stoga, zapitati zašto živo biće pati. Odgovor glasi: iz neznanja. Ono ne misli: “Pogrešno postupam i vodim grješan život, zbog toga patim.” Zato je prva dužnost gurua izbaviti svog učenika iz ovog neznanja. Guru vidi da je patnja posljedica neznanja, koje se uspoređuje s tamom. Kako osoba u tami može biti spašena? Svjetlošću. Guru uzima baklju znanja i iznosi je pred živo biće obavijeno tamom. To znanje oslobađa živo biće patnje koju uzrokuje tama neznanja.
Netko se može zapitati je li guru apsolutno potreban?
Vede nam nalažu da jest i da potražimo gurua. Određenog gurua, ne bilo kojega gurua. Guru je jedan, jer pripada učeničkom naslijeđu. Učenje koje su Vyasadeva i Krišna naučavali prije pet tisuća godina još se i danas naučava. Nema razlike između ta dva učenja. Iako je mnogo tisuća acarya došlo i otišlo, poruka je jedna. Ne postoje dva prava gurua, jer pravi guru ne govori drugačije od svojih prethodnika. Pravi guru ima samo jedno mišljenje – mišljenje koje su iznijeli Krišna, Vyasadeva, Narada, Arjuna, Šri Čaitanya Mahaprabhu i Gosvamiji. Prije pet tisuća godina, Gospodin Šri Krišna izgovorio je Bhagavad-gitu, a Vyasadeva ju je zapisao. Šrila Vyasadeva nije rekao: “To je moje mišljenje.” Napisao je – Šri Bhagavan uvaca: “Svevišnja Božanska Osoba reče.” Sve što je Vyasadeva napisao, prvobitno je izgovorila Svevišnja Božanska Osoba. Šrila Vyasadeva nije iznio svoje mišljenje. Stoga je Šrila Vyasadeva guru. On ne tumači pogrešno Krišnine riječi, već ih prenosi onako kako su izgovorene. Ako šaljemo poruku, osoba koja isporučuje poruku ne treba ju ispravljati ili mu nešto dodavati. Jednostavno ju predaje.
To je dužnost gurua. Guru može biti ova ili ona osoba, ali poruka je ista. Zato se kaže da je guru jedan. U učeničkom naslijeđu ponavljaju se iste pouke. U Bhagavad-giti (9.34) Šri Krišna kaže: “Uvijek misli na Mene, postani Moj bhakta, odaji Mi poštovanje i obožavaj Me. Tako ćeš, potpuno svjestan Mene, sigurno doći k Meni.”
Te iste upute su ponovili svi acarye, kao što su Ramanujacarya, Madhvacarya i Caitanya Mahaprabhu. Šestorica Gosvamija prenijeli su istu poruku, a mi jednostavno slijedimo njihove stope. Nema nikakve razlike. Mi ne tumačimo Krišnine riječi izjavljujući: “Po mome mišljenju, bojno polje Kurukšetre predstavlja ljudsko tijelo.”
U svijetu ima mnogo prevaranata u svijetu duhovnosti koji za sebe tvrde da su sam Bog. Takav guru može reći: “Ja sam Bog”. Prvo trebamo shvatiti što znači riječ Bog, što to podrazumijeva. Bog je Vrhovno Biće i najviši autoritet. Nitko Mu nije ravan, niti je itko od Njega veći. Postoje neki tzv. gurui koji tvrde da su Svevišnji. Takvi nam ne mogu pomoći da izađemo iz tmine materijalnog postojanja jer su ii sami duboko u njoj.
Vjerodostojan će guru jednostavno predstaviti ono što vrhovni guru, Bog, kaže u vjerodostojnim spisima. Guru ne može mijenjati poruku učeničkog naslijeđa. Moramo shvatiti da Apsolutnu Istinu ne možemo naći istraživanjem ovim našim sićušnim mozgom i ograničenim osjetilima.
Prihvaćanje gurua nije stvar mode. Onome tko ozbiljno želi shvatiti duhovni život potreban je guru. Osoba mora biti vrlo ozbiljna da bi shvatila duhovni život, pravilno djelovanje i svoj odnos s Bogom. Kad ozbiljno želimo to shvatiti, potreban nam je guru. U tom odnosu moramo zadržati poniznost i stav služenja. Ako priđemo guruu samo da bismo ga izazvali, nećemo ništa naučiti.
Moramo prihvatiti gurua na isti način na koji je Arjuna prihvatio svoga gurua, samog Šri Krišnu: “Ne znam više što je moja dužnost. Zbog bijedne sam slabosti srca izgubio svu pribranost. U tom stanju, molim Te, kaži mi što je najbolje za mene. Sada sam Tvoj učenik i duša predana Tebi. Molim Te, pouči me.” (Bhagavad-gita 2:7)
Guru je predstavnik Boga i prethodnih učitelja. “Milošću duhovnog učitelja osoba prima Božji blagoslov.” Predajući se vjerodostojnom guruu, predajemo se Bogu.
U Bhagavad-giti (18.66) Krišna nalaže: “Napusti sve vrste religija i samo se predaj Meni. Oslobodit ću te svih posljedica grijeha. Ne boj se.”
Netko može reći: “Gdje je Bog, taj Krišna? Predat ću se Njemu.” Ali ne, prvo se trebamo predati Krišninom predstavniku, potom se predajemo Krišni. To je proces. Kad odajemo poštovanje vjerodostojnom guruu, kao da odajemo poštovanje Bogu. U nastojanju da postanemo svjesni Boga trebamo naučiti odavati poštovanje Bogu kroz Božjeg predstavnika.
U Vedama je objašnjeno da je guru jednako dobar kao Bog, ali guru nikad ne kaže: “Ja sam Bog.” Učenik je dužan odati poštovanje guruu, kao što odaje poštovanje Bogu, ali guru nikad ne misli: “Moji mi učenici ukazuju jednako poštovanje kao Bogu, zato sam postao Bog.”
Guru nam je potreban samo ako ozbiljno želimo shvatiti znanost o Bogu. Onaj tko je prihvatio gurua govori inteligentno. Nikad ne govori gluposti. To je znak prihvaćanja vjerodostojna gurua. Duhovnom učitelju trebamo odavati poštovanje, ali trebamo zapamtiti i kako trebamo izvršiti njegove naredbe.
U Bhagavad-giti (4:34) Šri Krišna nas osobno poučava kako trebamo pronaći gurua i prići mu: “Pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospozanta ti duša može prenijeti znanje, jer je vidjela istinu.”
Kako učiti od gurua? Prvi dio procesa je inteligentno propitkivanje i promatranje raznih učitelja. Trebamo pronaći istinski uzvišenu osobu koja živi ono što govori, a ono što govori je u skladu s vedskim spisima i u liniji vjerodostojnih učitelja. Takvoj osobi treba ponizno postavljati pitanja i slijediti njene instrukcije. Vede nam nalažu da pažljivo proučimo gurua prije nego što ga prihvatimo. Ne bismo ga trebali prihvatiti naglo, iz fanatizma. To je vrlo opasno. Guru također treba proučiti osobu koja želi postati njegov učenik kako bi utvrdio je li spremna za to. Na taj se način uspostavlja odnos između gurua i učenika. Sve je tu, ali moramo ozbiljno prihvatiti proces. Onda se možemo podvrći obuci kako bi postali vjerodostojan učenik. Prvo moramo naći vjerodostojna gurua, uspostaviti odnos s njim i djelovati u skladu s tim. Onda ćemo postići uspjeh u životu, jer guru može prosvijetliti iskrena učenika.
Svatko se rađa u neznanju. Kad ne bismo njegovali znanje, ne bismo bili bolji od životinja. Kako netko može steći znanje bez proučavanja autoritativnih knjiga o znanosti i filozofiji? Lažni gurui pokušavaju to izbjeći. Moramo shvatiti da smo svi rođeni u neznanju i da se moramo prosvijetliti. Moramo primiti znanje kako bismo usavršili svoj život. Ako ne usavršimo svoj život, bivamo poraženi. Što je taj poraz? Borba za opstanak. Pokušavamo postići bolji standard života, viši položaj i zbog toga se teško borimo. Ali ne znamo što je zaista viši položaj. Koji god položaj imali u ovome materijalnom svijetu, moramo ga ostaviti. Možemo imati dobar ili loš položaj, u svakom slučaju, ovdje ne možemo ostati. Možemo zarađivati milijune dolara i misliti: “Sada se nalazim u dobrom položaju”, ali neka bolest ili nesreća promijenit će naš položaj. U ovome materijalnom svijetu nema dobra položaja. On je samo farsa. Oni koji pokušavaju steći bolji položaj u materijalnom svijetu na kraju će biti poraženi, jer bolji položaj – ne postoji.
U Bhagavad-giti (14:26) opisan je bolji položaj: “Onaj tko uvijek predano služi i ni u kakvim okolnostima ne pada odmah transcendira gune materijalne prirode i tako dostiže razinu Brahmana.”
Pruža li nam ijedna grana znanosti znanje o dostizanju besmrtnosti? Da, možemo postati besmrtni, ali ne u materijalnom smislu. To znanje ne možemo steći na takozvanim sveučilištima. Međutim, vedski spisi sadrže znanje zahvaljujući kojem možemo postati besmrtni. Besmrtnost je naš bolji položaj. Nema više rođenja, smrti, starosti i bolesti. Tako vjerodostojni guru preuzima veliku odgovornost. Mora voditi svog učenika i omogućiti mu da postane dostojan kandidat za savršen položaj – besmrtnost. Guru mora biti sposoban odvesti učenika kući, k Bogu.”
Zaključak
Uloga gurua je da nas vodi prema prosvjetljenju, ali to ne znači da je guru jedini izvor znanja i iskustva. Dok nas guru vodi, važno je da sami aktivno sudjelujemo u procesu učenja i duhovnog rasta. U konačnici, svaka osoba je odgovorna za vlastiti put i napredak. Guru nije netko tko će obaviti posao umjesto nas, već nas usmjerava i podržava. Ovo naglašava važnost kritičkog razmišljanja i samostalnosti u učenju. Kako bismo izbjegli površnost, važno je duboko proučiti i razumjeti principe koje guru podučava. Površno prihvaćanje bez promjene unutar nas samih neće donijeti trajne rezultate. Stoga, duhovni učitelj je neophodan, ali njegova uloga je da osvijetli naš put, a ne da ga prijeđe umjesto nas.
Kvalificiran guru mora posjedovati određene vrline poput poniznosti, predanosti i vjerodostojnosti. Onaj tko nas poučava mora biti slobodan od osobnih mana kao što su požuda, pohlepa i zavist, te živjeti u skladu s onim što podučava. Na kraju, prihvaćanje gurua treba biti rezultat ozbiljnog razmišljanja i predanosti duhovnom putu. Pravi guru prenosi znanje i mudrost koje su akumulirane kroz generacije, uvijek zadržavajući poruku netaknutom i autentičnom dok mu se dopušta mijenjati samo načine predstavljanja znanja kako bi bili u skladu s vremenom, mjestom i okolnostima. Ovaj proces predanog učenja i primjene vodi nas prema konačnom cilju – prosvjetljenju i oslobođenju od patnje materijalnog svijeta.
Razmislite o ovome…
📌 Svijet oko nas, uključujući prirodu, životinje i ljude u našoj okolini, može biti naš guru. Svako iskustvo i situacija može pružiti vrijedne lekcije, a ne samo formalni duhovni učitelji.
Na koje načine smo prepoznali mudrost i učenje u svakodnevnim iskustvima izvan formalnih duhovnih okvira?
📌 Slijepo prihvaćanje gurua bez kritičkog razmišljanja i razumijevanja njegovih učenja može voditi do površnosti, ali i do uloge žrtve. Važno je temeljito proučiti i razumjeti principe koje guru podučava.
Koliko smo bili temeljiti u istraživanju i razumijevanju učenja svog gurua? Jesmo li postavljali inteligentna pitanja kako bismo osigurali autentičnost učenja?
📌 Guru nas može voditi, ali ne može obaviti posao za nas. Ne treba njegovati “kult gurua” kao fizičke osobe, već gurua kao božanskog principa. Guru je predstavnik Boga, no ne i sam Bog. Osobna odgovornost i aktivno sudjelovanje u vlastitom duhovnom razvoju ključni su za postizanje prosvjetljenja.
U kojoj mjeri preuzimamo osobnu odgovornost za svoj duhovni razvoj?
Često postavljana pitanja i kratki odgovori
Je li moguće duhovno napredovati bez gurua?
Bez gurua, duhovni napredak je otežan jer guru pomaže iskrenom učeniku svojim iskustvom, primjerom, instrukcijama i ispravljanjem učenikovih grešaka – jer je i sam prošao taj put, time mu pomažući da “plovi” duhovnim vodama brže i sigurnije.
Kako razlikovati pravog gurua od prevaranta?
Pravi guru uvijek djeluje kao sluga, pripada vjerodostojnom učeničkom naslijeđu i živi prema onome što podučava, oslobođen je požude, pohlepe i zavisti. Pravi guru ne smatra sebe Bogom, već služi kao posrednik i prenosi autentično znanje u vjerodostojnoj liniji učitelja, bez mijenjanja suštine znanja, uvijek zadržavajući poniznost i integritet.
Zanimljive činjenice
📌 U prošlosti, mnogi Gurui su bili poznati kao putujući duhovni učitelji. Oni su putovali od sela do sela, često bosonogi, propovijedajući i prenoseći duhovna znanja ljudima koji nisu imali pristup pisanim vedskim tekstovima. Njihova misija bila je donijeti svjetlo duhovnog znanja u najudaljenije kutke društva.
📌 Šukadeva Gosvami, jedan od najpoznatijih gurua, napustio je kuću odmah nakon rođenja kako bi tražio duhovnu istinu. Prema legendi, bio je toliko apsorbiran u duhovnu svijest da nije želio ostati vezan za materijalni svijet čak ni kao novorođenče.
📌 Neki gurui su bili poznati po svojim nadnaravnim moćima (siddhijima). Ove moći su uključivale telepatiju, levitaciju, bilokaciju (prisutnost na dva mjesta istovremeno) i sposobnost liječenja bolesnih. Ove moći su ih učinile još više poštovanim među učenicima i zajednicama.
Pripremio: Dario Duišin Džunić
