Krišna označava Onoga koji je sveprivlačan. Da bi netko bio sveprivlačan, mora posjedovati svu snagu, ljepotu, bogatstvo, slavu, znanje i odvojenost. Stoga ime Krišna uključuje sva ostala Božja imena. Zato je Krišna poznat i kao Bhagavan – Onaj koji u potpunosti posjeduje sva božanska obilja.
“Ja sam porijeklo i sveznajući Vrhovni Gospodin, i ništa ne postoji osim Mene. Sve počinje od Mene i sve se kreće u Meni.” (Bhagavad-gita 10.8)
Krišna je Božje ime. Znači “Sveprivlačan”. Naravno, Bog je poznat po stotinama i tisućama imena. Neka od njih – Jehova, Adonaj, Buda i Alah – poznata su nam, dok je ime Krišna manje poznato, iako je u mnogim slučajevima upravo ono Njegovo najprikladnije ime.
Neki ljudi misle da Bog nema ime jer bi ga to ograničilo, budući da je On po definiciji neograničen. Ipak, iako je Bog neograničen, nema načina da ga odvojimo od Njegova imena.
Apsolutna priroda Božjih imena
Možda je točno da nijedno ime ne može u potpunosti opisati Boga, te da u tom smislu On “nema ime”. No s druge strane, Bog ima bezbroj imena koja opisuju Njegove bezbrojne osobine. Ako Boga nazivamo “Neograničenim”, ne ograničavamo li ga time? Naravno da ne. Slično tome, Bog ima mnoga imena koja izražavaju različite aspekte Njegove Apsolutne Osobnosti.
Sama Božja imena apsolutna su i svatko tko ih izgovara postaje duhovno pročišćen. Izgovaranje Božjega imena jednako je kao i druženje s Njim. To je zato što je Bog Apsolutan, iznad dvostrukosti. Kad bi postojala razlika između Boga i Njegova imena, to bi značilo dvostrukost – postojale bi dvije odvojene stvarnosti: Bog i Njegovo ime. Stoga Bog mora biti u potpunosti prisutan u Svome imenu; drugim riječima, On i Njegovo ime su jedno.
Razna imena Boga u različitim tradicijama
Kršćanska tradicija
Ipak, neka su imena prikladnija za opis Svevišnje Božanske Osobe. Riječ “Bog” potječe iz germanskoga jezika i znači “Onaj koji je dobar”. Bog je zasigurno dobar – zapravo, On je vrhunski dobar. Ali moramo priznati da ta riječ ne opisuje u potpunosti Vrhovno Biće.
U Bibliji se riječ “Bog” obično prevodi kao Elohim, što se svodi na El – moćan, snažan, uzvišen. No ni to nije zadovoljavajući opis Vrhovna Bića. Ostala Božja imena u Bibliji – El-Šadaj, Adonaj, Jehova – ukazuju na Božje gospodstvo i veličanstvo. Vidimo, dakle, da Biblija prikazuje Boga kao moćnoga i dostojnoga štovanja.
Ali Bog je više od toga. U Novom zavjetu, Gospodin Isus Krist otkriva drugu stranu Boga – osobniju i predaniju. On se Bogu obraća na aramejskome s riječju “Awoon”, što znači “naš univerzalni Otac”. Isus naglašava očinsku ulogu Boga, ističući da smo svi Njegova djeca.
Islamska tradicija
Promatrajući islamska Božja imena, nalazimo arapski izraz Allah, koji mnogi učenjaci prevode kao “Onaj koji daje život”. To ime upućuje na činjenicu da Bog daje život i da smo svi Njegova djeca. Dakle, ime Allah slično je Isusovu Awoon.
Vedska tradicija
U Indiji postoje milijuni Božjih imena. Drevna vedska literatura, napisana na sanskritu, sadrži mnoga opisna imena Boga. Sanskrtski jezik upravo i služi tome – da pruži točne i detaljne informacije o Svevišnjem Gospodinu.
Primjerice, sanskrtska riječ Buda znači “prosvijetljen”, i kada se koristi za Boga, znači da je On krajnje prosvijetljen. Drugo sanskrtsko ime, Govinda, označuje Onoga koji pruža zadovoljstvo svima. Ime Rama znači “rezervoar svega zadovoljstva”. Naziv Adhokšaja upućuje na to da je Bog izvan dosega materijalnih osjetila i eksperimentalnoga znanja.
Krišna – savršeno ime Boga
Međutim, ime Krišna označava Onoga koji je sveprivlačan. Da bi netko bio sveprivlačan, mora posjedovati svu snagu, ljepotu, bogatstvo, slavu, znanje i odvojenost. Stoga ime Krišna uključuje sva ostala Božja imena. Zato je Krišna poznat i kao Bhagavan – Onaj koji u potpunosti posjeduje sva božanska obilja.
“Među tisućama ljudi rijetko se jedan trudi za savršenstvo, a od onih koji postižu savršenstvo, rijetko Me koji istinski poznaje.” (Bhagavad-gita 7.3)
Otkrivanje istine prema vremenu i mjestu
Vedska literatura navodi da osoba svjesna Boga otkriva istinu o Njemu u skladu s vremenom, mjestom i okolnostima, ovisno o mentalnome i duhovnome kapacitetu slušatelja. U doba Biblije, primjerice, Isus je svojim sljedbenicima govorio: “Ne ubij.” Očito je propovijedao ljudima kojima je bila potrebna upravo takva zapovijed. Slično tome, prorok Muhamed podučavao je svoje sljedbenike da ne ulaze u spolne odnose s vlastitim majkama, što ukazuje na tadašnje društvene okolnosti.
Vedska literatura, pak, otkrivena je najvećim mudracima i sadrži najdublje duhovno znanje. Ona pristupa duhovnosti kao sveobuhvatnoj znanosti, dok su ostali vjerski spisi uglavnom temeljeni na etici i moralu. Također, vedski spisi otkrivaju temeljne pojmove i Božja imena koja nisu poznata drugim religijama. Ipak, svi vjerski spisi imaju isti cilj – duhovno uzdizanje čovječanstva.
Jedinstvo u različitosti
U današnjem svijetu, istina o Bogu i dalje se otkriva u skladu s kulturom i mentalitetom ljudi. No suština ostaje ista – bez obzira na jezik, terminologiju i oblike obožavanja, prava religija temelji se na ljubavi i služenju Bogu. Zato Čaitanya Mahaprabhu kaže da osoba treba služiti Svevišnjoj Božanskoj Osobi u duhu čiste kreposti, ne ismijavajući vjerovanja drugih.
Ime Krišna, kao savršeno ime Boga, obuhvaća sve Njegove aspekte i osobine, donoseći onima koji ga izgovaraju duhovnu sreću, pročišćenje i povezanost s Najvišom Istinom.
Pripremio: Dalibor Purhmajer
