U ovom razgovoru s poručnikom Davidom Mozeeom, policijskim službenikom za odnose s javnošću u Chicagu, Śrīla Prabhupāda kaže: “Ako se ljudskim bićima ne pruži prilika da uče o Bogu, ostat će na razini mačaka i pasa. Stoga u društvu mačaka i pasa ne može vladati mir… Kradljivac i ubojica već poznaju zakon, ali zbog nečista srca ipak čine nasilna krivična djela. Naš proces služi pročišćenju srca.
Poručnik Mozee: Mislim da imate neke ideje koje bi nam mogle pomoći u sprječavanju kriminala. Volio bih ih čuti.
Śrīla Prabhupāda: Za razliku od pobožna čovjeka, čije je srce čisto, kriminalac ima nečisto srce. Ta je prljavština poput bolesti u srcu kriminalca koja poprima oblike neobuzdane požude i pohlepe. Kriminal je vrlo raširen jer danas veliki broj ljudi boluje od te bolesti. Kad ljudi očiste srce od te prljavštine, kriminal će nestati. Okupiti mnoštvo ljudi i navesti ih da pjevaju Božja sveta imena najjednostavniji je proces pročišćenja. To se zove saṅkīrtana i temelj je našeg pokreta za svjesnost Kṛṣṇe. Prema tomu, ako želite spriječiti kriminal, morate okupiti što više ljudi za masovnu saṅkīrtanu. Skupno pjevanje Božjeg svetog imena svima će očistiti srca od sve prljavštine. Onda više neće biti kriminala.
Poručnik Mozee: Smatrate li da postoji razlika između kriminala u Sjedinjenim Državama i u vašoj zemlji, Indiji?
Śrīla Prabhupāda: Kako glasi vaša definicija kriminala?
Poručnik Mozee: Svako ugrožavanje prava jedne osobe od strane druge osobe.
Śrīla Prabhupāda: Da. Naša je definicija ista. U Upaniṣadama je rečeno,
īśāvāsyam idaṁ sarvam:
„Sve pripada Bogu.“ Svatko ima pravo koristiti ono što mu je Bog dodijelio, ali ne smije prisvajati tuđu imovinu. Ako to učini, postaje kriminalac. Vi Amerikanci mislite da je Amerika vaša zemlja i to je prvo kazneno djelo. Iako prije dvjesto godina nije bila vaša, došli ste iz drugih dijelova svijeta i proglasili je svojom zemljom. Ustvari, to je Božja zemlja, zato pripada svima jer su svi Božja djeca, ali većina ljudi nema nikakvu predodžbu o Bogu. Gotovo su svi bezbožni. Zato ih trebamo poučiti da vole Boga. U Americi, vaša vlada ima izreku „U Boga vjerujemo“. Je li to istina?
Poručnik Mozee: Da.
Śrīla Prabhupāda: Ali gdje je naobrazba o Bogu? Dobro je vjerovati, ali sama vjera neće potrajati ako se ne temelji na znanstvenim spoznajama o Bogu. Možemo znati da imamo oca, ali ako ne znamo tko nam je otac, naše je znanje nesavršeno. Ta naobrazba o znanosti o Bogu nedostaje.
Poručnik Mozee: Mislite li da nedostaje samo ovdje, u Sjedinjenim Državama?
Śrīla Prabhupāda: Ne. Svuda. Doba u kojem živimo naziva se Kali-yuga, doba zaboravljanja Boga. To je doba nerazumijevanja i svađe, a srca ljudi puna su prljavštine. Bog je tako moćan da se pjevanjem Njegova svetog imena pročišćavamo. Tako su se moji učenici očistili od loših navika. Naš se pokret temelji na načelu pjevanja Božjeg svetog imena. Svakome pružamo jednaku priliku. Ljudi mogu doći u naš hram, pjevati mantru Hare Kṛṣṇa, pojesti malo prasādama* radi osvježenja i postupno se pročistiti. Ako nam vladini autoriteti pruže pogodnosti, možemo održavati masovne saṅkīrtane. Onda će se cijelo društvo nedvojbeno promijeniti.
Poručnik Mozee: Ako vas pravilno razumijem, gospodine, kažete da trebamo naglašavati vraćanje religijskim načelima.
Śrīla Prabhupāda: Svakako. Osim po religijskim načelima, po čemu se razlikuju pas i čovjek? Čovjek može shvatiti religiju, ali pas ne može. To je razlika. Ostane li ljudsko društvo na razini mačaka i pasa, kako možete očekivati mirno društvo? Ako dovedemo desetak pasa u neku prostoriju, hoćete li uspjeti održati mir u toj prostoriji? Slično tomu, ako je ljudsko društvo puno ljudi s mentalitetom na razini pasa, kako možete očekivati mir?
Poručnik Mozee: Ako neka od mojih pitanja zvuče neuljudno, to je samo zato što ne razumijem u potpunosti vaša religijska uvjerenja. Ne želim biti neuljudan.
Śrīla Prabhupāda: Ne, to nije pitanje mojih religijskih uvjerenja. Ja samo ukazujem na razliku između ljudskog i životinjskog postojanja. Životinje ne mogu ništa naučiti o Bogu, ali ljudska bića mogu. Međutim, ako se ljudskim bićima ne pruži prilika da uče o Bogu, ostat će na razini mačaka i pasa. U društvu mačaka i pasa ne može vladati mir. Zato je vlada dužna urediti da ljudi nauče kako će postati svjesni Boga, inače će biti nevolja. Bez svijesti o Bogu, čovjek se ne razlikuje od psa. Pas jede i mi jedemo; pas spava i mi spavamo; pas se razmnožava i mi se razmnožavamo; pas se brani i mi se branimo. Po tome smo jednaki. Psa ne možemo poučiti o njegovu odnosu s Bogom, ali čovjeka možemo. Po tome se razlikujemo.
Poručnik Mozee: Zar mir ne bi trebao biti preteča povratka religiji? Zar ne bismo prvo trebali imati mir?
Śrīla Prabhupāda: Ne, ne, u tome je problem. U današnje vrijeme nitko ne zna značenje religije. Religija znači poštovati Božje zakone, kao što dobar građanin poštuje zakone vlade. Budući da nitko ništa ne zna o Bogu, nitko ne poznaje ni Božje zakone ni značenje religije. Takvi su ljudi u današnjem društvu. Zaboravljaju religiju smatrajući je vrstom vjere. Vjera može biti slijepa. Vjera nije točan izraz za religiju. Religiju čine zakoni koje je dao Bog, a svatko tko ih slijedi religiozan je, bez obzira na to je li kršćanin, hinduist ili musliman.
Poručnik Mozee: Uza sve dužno poštovanje, zar nije istina da u Indiji, gdje se religijski običaji stoljećima slijede, umjesto povratka duhovnom životu, primjećujemo udaljavanje od njega?
Śrīla Prabhupāda: Da, ali to je posljedica lošeg vodstva. Velika je većina Indijaca potpuno svjesna Boga i nastoji slijediti Božje zakone. Ovdje, na zapadu, čak ni veliki sveučilišni profesori ne vjeruju u Boga ili život poslije smrti, ali u Indiji čak i najsiromašniji čovjek vjeruje u Boga i sljedeći život. Zna da će, ako čini grešna djela, patiti, a ako djeluje pobožno, da će uživati. Sve do danas, izbije li spor između dva seljaka, oni odlaze u hram kako bi ga riješili jer svatko zna da će protivnička strana oklijevati da laže pred Božanstvima. Stoga je Indija još uvijek 80% religiozna. To je posebna povlastica rođenja u Indiji, ali i posebna odgovornost. Śrī Caitanya Mahāprabhu rekao je:
bhārata-bhūmite haila manuṣya-janma yāra
janma sārthaka kari’ kara para-upakāra
[Caitanya-caritāmṛta, Ādi 9.41]
Onaj tko se rodio u Indiji treba postati svjestan Kṛṣṇe i tako dostići savršenstvo života. Potom treba širiti svjesnost Kṛṣṇe diljem svijeta.
Poručnik Mozee: Gospodine, u kršćanstvu postoji moralna pouka koja glasi: lakše je devi proći kroz iglene uši, nego bogatašu ući u Božje carstvo. Mislite li da je bogatstvo Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja zapreka duhovnom vjerovanju?
Śrīla Prabhupāda: Da. Preveliko je bogatstvo zapreka. Kṛṣṇa kaže u Bhagavad-gīti (2.44):
bhogaiśvarya-prasaktānāṁ
tayāpahṛta-cetasām
vyavasāyātmikā buddhiḥ
samādhau na vidhīyate
Ako je tko s materijalnog stajališta vrlo bogat, obično zaboravlja Boga. Zato je preveliko materijalno bogatstvo diskvalifikacija za razumijevanje Boga. Premda ne postoji apsolutan zakon prema kojem samo siromah može spoznati Boga, događa se da jako bogati ljudi samo žele zgrtati novac i teško shvaćaju duhovne pouke.
Poručnik Mozee: U Americi pripadnici kršćanske vjere također vjeruju u to. Ne vidim veliku razliku između duhovnih vjerovanja raznih religioznih skupina.
Śrīla Prabhupāda: Da, bit je svih religija ista. Predlažemo da pokušate shvatiti i voljeti Boga, bez obzira na to koji religijski sustav slijedite. Ako ste kršćanin, mi ne kažemo: „To nije dobro, morate postati kao mi“, nego predlažemo da jednostavno pokušate shvatiti i voljeti Boga, bez obzira na to jeste li kršćanin, musliman ili hinduist.
Poručnik Mozee: Ako se mogu vratiti na prvobitnu namjeru mog posjeta, mogu li vas upitati za savjet koji bi nam pomogao u suzbijanju kriminala? Priznajem da bi prvi i najbolji način bio povratak Bogu, kao što kažete, u to nema sumnje, no ima li nešto što bismo odmah mogli učiniti kako bismo smanjili širenje kriminalnog mentaliteta?
Śrīla Prabhupāda: Da. Kao što sam već rekao na početku našeg razgovora, trebate nam omogućiti da pjevamo Božje sveto ime i dijelimo prasādam. Onda će se ljudi jako promijeniti. Došao sam iz Indije sam, a sada imam mnogo sljedbenika. Što sam učinio? Zamolio sam ih da sjednu i pjevaju mantru Hare Kṛṣṇa i potom im razdijelio malo prasādama. Kad bi se to masovno činilo, cijelo bi društvo postalo vrlo ugodno. To je činjenica.
Poručnik Mozee: Želite li započeti program u bogatom ili siromašnom kraju?
Śrīla Prabhupāda: Mi ne dijelimo ljude na taj način. Bilo koji prostor lako dostupan pučanstvu prikladan je za saṅkīrtanu. Ne postoji ograničenje zbog kojeg je samo siromasima potrebna dobrobit, a bogatašima nije. Svatko se treba pročistiti. Mislite li da kriminal postoji samo u siromašnijim slojevima društva?
Poručnik Mozee: Ne, ali sam htio upitati bi li učinak bio bolji, bi li se društvo više osnažilo, kad bi se program održavao u siromašnom kraju, a ne u bogatom.
Śrīla Prabhupāda: Svim duhovno bolesnim osobama nudimo liječenje. Kad netko oboli, nema nikakve razlike između siromaha i bogataša. Obojica se primaju u istu bolnicu. Kao što bolnica treba biti na mjestu kojem mogu lako prići i siromasi i bogataši, tako i mjesto održavanja saṅkīrtane treba biti svima lako dostupno. Svi su zaraženi, stoga pružimo priliku svima.
Problem je što bogat čovjek misli da je savršeno zdrav, iako je puno bolesniji od svih, ali kao policajac dobro znate da je kriminal podjednako raširen i među siromasima i među bogatašima. Prema tomu, naš proces pjevanja namijenjen je svima jer pročišćava srce, bez obzira na bogatstvo ili siromaštvo. Sklonost kriminalu može se trajno ukloniti samo ako kriminalcu promijenimo srce. Kao što vam je poznato, brojni su lopovi mnogo puta bili uhićeni i pritvoreni. Iako znaju da će otići u zatvor ako počine krađu, prisiljeni su krasti zbog svog nečista srca. Prema tomu, ako kriminalcu ne pročistite srce, nećete spriječiti kriminal isključivo strožim zakonskim mjerama. Kradljivac i ubojica već poznaju zakon, ali zbog nečista srca ipak čine nasilna krivična djela. Naš proces služi pročišćenju srca, a s time će se okončati sve nevolje ovoga materijalnog svijeta.
Poručnik Mozee: Gospodine, to je vrlo težak zadatak,.
Śrīla Prabhupāda: Nije težak. Trebate jednostavno pozvati svakoga: „Dođite, pjevajte mantru Hare Kṛṣṇa, plešite i obilno se gostite prasādamom.“ U čemu je problem? Mi to činimo u našim centrima i ljudi dolaze, ali zato što nemamo puno sredstava, održavamo saṅkīrtanu samo u užim krugovima. Pozivamo svakoga, a ljudi postupno dolaze u naše centre i postaju bhakte. Međutim, kad bi nam vlada pružila veće pogodnosti, mogli bismo se neograničeno širiti. Problem je velik. Zašto se inače u novinskim člancima postavlja pitanje što poduzeti? Nijedna država ne želi kriminal. To je činjenica, ali vođe ne znaju kako će ga spriječiti. Međutim, kad bi nas saslušali, mogli bismo im odgovoriti. Zašto postoji kriminal? Kriminal postoji jer su ljudi bezbožni. Što se može učiniti? Pjevajte Hare Kṛṣṇa i blagujte prasādam. Ako želite, možete prihvatiti ovaj proces saṅkīrtane. Inače, mi ćemo ga nastaviti u užim krugovima. Mi smo kao siromašni liječnik s malom privatnom ordinacijom koji bi mogao otvoriti veliku bolnicu kad bi mu se pružila povoljna prilika. Vlada je izvršitelj. Kad bi prihvatila naš savjet i usvojila proces saṅkīrtane, problem kriminaliteta bio bi riješen.
Poručnik Mozee: U Sjedinjenim Državama postoji puno kršćanskih organizacija koje daju svetu pričest. Zašto to ne djeluje? Zašto to ne pročišćava srce?
Śrīla Prabhupāda: Iskreno govoreći, smatram da je teško naći čak i jednog pravog kršćanina. Takozvani kršćani ne slijede naredbe Biblije. Jedna od deset zapovijedi u Bibliji glasi „ne ubij“, ali koji kršćanin ne ubija jedući kravlje meso? Proces pjevanja Gospodinova svetog imena i dijeljenja prasādama bit će djelotvoran ako ga provode oni koji žive religiozno. Svoje učenike poučavam da strogo slijede religijska načela, zato nije isto kad oni pjevaju Božje sveto ime i kad netko drugi to čini. Njihov položaj nije puka formalnost jer su pjevajući sveto ime i sami osjetili njegovu pročišćavajuću moć.
Poručnik Mozee: Gospodine, zar nije problem u tome što se samo uzak krug svećenika i bhakta pridržava religijskih načela, dok osobe na rubu pokreta zastranjuju i uzrokuju nevolje? Na primjer, pretpostavimo da pokret Hare Kṛṣṇa poprimi ogromne razmjere kao kršćanstvo. Zar ne biste imali problema s ljudima na rubu pokreta koji bi tvrdili da su sljedbenici iako to ustvari nisu?
Śrīla Prabhupāda: Ta mogućnost uvijek postoji, ali samo tvrdim da ako niste pravi kršćanin, vaše propovijedanje neće biti djelotvorno. Budući da mi strogo slijedimo religijska načela, naše će propovijedanje biti djelotvorno u širenju svijesti o Bogu i smanjenju problema kriminala.
Poručnik Mozee: Gospodine, dopustite mi da vam se zahvalim na vremenu koje ste mi posvetili. Predat ću snimak ovog razgovora svojim pretpostavljenima. Nadam se da će biti jednako djelotvoran kao vi.
Śrīla Prabhupāda: Puno vam hvala.
Iz knjige “Znanost o samospoznaji”
