Zašto neki ljudi s velikim zanimanjem prihvaćaju vedsku filozofiju i bhakti yogu, dok drugi na redovnika reagiraju s nerazumijevanjem, podsmijehom ili čak neprijateljstvom? Prema vedskom učenju, odgovor se nalazi u različitim stanjima svijesti kroz koja promatramo svijet.
Što nas, unatoč svim razlikama koje postoje među ljudima, zapravo povezuje? Razlikujemo se prema jeziku, kulturi, mjestu rođenja, boji kože, spolu, religiji i načinu na koji gledamo na svijet. No prema vedskom učenju, sve su to samo privremene oznake. Ispod njih postoji nešto mnogo dublje – duhovna priroda koja nam je svima zajednička.
Vede nas uporno upućuju da razmotrimo problem uvjetovanosti četirima neizbježnim "bijedama života" – rođenjem, starošću, bolešću i smrću – koje su neizbježne za sva živa bića unutar materijalnog svijeta.
Vedska kozmologija, opisana u Puranama, prikazuje svemir kao hijerarhijski strukturiran i podijeljen u tri glavne razine: više, Svarga svjetove (nebesa, rajevi), zemaljske, Bhu-mandala svjetove, te niže, demonske i paklene svjetove.
Maya na sanskritu znači "iluzija" ili "ono što nije" (zamajavati, zamađijati). U kontekstu vedske filozofije, maya je božanska energija koja stvara, održava i upravlja materijalnim svijetom, a istovremeno služi kao veo koji zamagljuje duhovnu istinu.
Vedska filozofija nas vodi na putovanje prema najdubljim slojevima duhovne spoznaje. Jedan od najvažnijih aspekata jest razumijevanje što znači biti istinski slobodan.
U suvremenom svijetu, unatoč materijalnom napretku i udobnosti, većina ljudi se bori s osjećajem nezadovoljstva, praznine i nesreće. Ovaj fenomen nije nov, već je duboko ukorijenjen u ljudskoj prirodi i našoj potrazi za srećom na pogrešnim mjestima.