Zašto neki ljudi s velikim zanimanjem prihvaćaju vedsku filozofiju i bhakti yogu, dok drugi na redovnika reagiraju s nerazumijevanjem, podsmijehom ili čak neprijateljstvom? Prema vedskom učenju, odgovor se nalazi u različitim stanjima svijesti kroz koja promatramo svijet.
Što nas, unatoč svim razlikama koje postoje među ljudima, zapravo povezuje? Razlikujemo se prema jeziku, kulturi, mjestu rođenja, boji kože, spolu, religiji i načinu na koji gledamo na svijet. No prema vedskom učenju, sve su to samo privremene oznake. Ispod njih postoji nešto mnogo dublje – duhovna priroda koja nam je svima zajednička.
Vede nas uporno upućuju da razmotrimo problem uvjetovanosti četirima neizbježnim "bijedama života" – rođenjem, starošću, bolešću i smrću – koje su neizbježne za sva živa bića unutar materijalnog svijeta.
Vedska tradicija štovanja "mnogih bogova" možda je najrafiniraniji sustav za pristupanje jedinom božanskom kroz bezbroj pristupa. Umjesto dogmatskog inzistiranja na jednom obliku štovanja, ona prepoznaje da različiti ljudi, u različitim fazama života, trebaju različite načine povezivanja s transcendentnim.
U suvremenom svijetu, unatoč materijalnom napretku i udobnosti, većina ljudi se bori s osjećajem nezadovoljstva, praznine i nesreće. Ovaj fenomen nije nov, već je duboko ukorijenjen u ljudskoj prirodi i našoj potrazi za srećom na pogrešnim mjestima.
Prema vedskim učenjima, materijalni svijet je po svojoj prirodi mjesto patnje zbog svoje temeljne karakteristike – prolaznosti. Sve što u ovom svijetu postoji podložno je neprekidnim promjenama, propadanju i konačnoj smrti. Čak i najljepši trenuci sreće su privremeni i završavaju bolom rastanka.