"Krišna, koji je poznat kao Govinda, Vrhovni je Bog. Posjeduje vječno, blaženo, duhovno tijelo. Izvor je svega. Nema Svog izvora i prvobitni je uzrok svih uzroka."
Zašto neki ljudi s velikim zanimanjem prihvaćaju vedsku filozofiju i bhakti yogu, dok drugi na redovnika reagiraju s nerazumijevanjem, podsmijehom ili čak neprijateljstvom? Prema vedskom učenju, odgovor se nalazi u različitim stanjima svijesti kroz koja promatramo svijet.
Što nas, unatoč svim razlikama koje postoje među ljudima, zapravo povezuje? Razlikujemo se prema jeziku, kulturi, mjestu rođenja, boji kože, spolu, religiji i načinu na koji gledamo na svijet. No prema vedskom učenju, sve su to samo privremene oznake. Ispod njih postoji nešto mnogo dublje – duhovna priroda koja nam je svima zajednička.
Gaura Pūrṇimā predstavlja jedan od središnjih duhovnih festivala u vaiṣṇavskoj vedskoj tradiciji. Slavi se kao dan pojave Śrī Caitanye Mahāprabhua (1486.–1533.), poznatog i kao “Zlatni Avatar” (suvarṇa-avatāra).
Unutar bogate vedske tradicije, tri vrste dokaza zauzimaju centralno mjesto u procesu stjecanja i potvrđivanja znanja: pratyakša (izravno opažanje), anumana (zaključivanje) i šabda (autoritativno svjedočanstvo).
Jedan od ključnih koncepata koje Vede razmatraju je pojam koša. Koše su slojevi ili omotači koji prekrivaju našu pravu duhovnu prirodu i čine slojevitu strukturu ove privremene egzistencije.
Postoji jedan vrhovni izvor svih božanskih manifestacija, a polubogovi su manifestacije različitih aspekata tog vrhovnog božanstva i djeluju kao upravitelji specifičnih sila i fenomena unutar materijalne kreacije i svakog univerzuma, nešto poput ministara.
Vedska kozmologija, opisana u Puranama, prikazuje svemir kao hijerarhijski strukturiran i podijeljen u tri glavne razine: više, Svarga svjetove (nebesa, rajevi), zemaljske, Bhu-mandala svjetove, te niže, demonske i paklene svjetove.