"Krišna, koji je poznat kao Govinda, Vrhovni je Bog. Posjeduje vječno, blaženo, duhovno tijelo. Izvor je svega. Nema Svog izvora i prvobitni je uzrok svih uzroka."
Zašto neki ljudi s velikim zanimanjem prihvaćaju vedsku filozofiju i bhakti yogu, dok drugi na redovnika reagiraju s nerazumijevanjem, podsmijehom ili čak neprijateljstvom? Prema vedskom učenju, odgovor se nalazi u različitim stanjima svijesti kroz koja promatramo svijet.
Što nas, unatoč svim razlikama koje postoje među ljudima, zapravo povezuje? Razlikujemo se prema jeziku, kulturi, mjestu rođenja, boji kože, spolu, religiji i načinu na koji gledamo na svijet. No prema vedskom učenju, sve su to samo privremene oznake. Ispod njih postoji nešto mnogo dublje – duhovna priroda koja nam je svima zajednička.
Pitanje koje često postavljaju oni koji dolaze iz kršćanske pozadine jest kako se Isus Krist uklapa u vedski pogled na duhovnost. Iako se čini da su vedska filozofija i kršćanstvo dvije potpuno različite tradicije, one dijele mnoge zajedničke točke - što se posebno može uočiti proučavanjem ranog kršćanstva.
Jedna od temeljnih filozofskih postavki vedskih spisa je razumijevanje razlike između tijela i duše. Dok naše fizičko tijelo prolazi kroz ciklus rođenja, rasta, starenja...
U suvremenom svijetu, unatoč materijalnom napretku i udobnosti, većina ljudi se bori s osjećajem nezadovoljstva, praznine i nesreće. Ovaj fenomen nije nov, već je duboko ukorijenjen u ljudskoj prirodi i našoj potrazi za srećom na pogrešnim mjestima.
Ljudi su često bića ekstrema - naša povijest i svakodnevni životi često svjedoče o tome kako se krećemo iz jedne krajnosti u drugu – od prekomjerne radosti do duboke tuge, od obilja do oskudice, od altruizma do sebičnosti.