"Krišna, koji je poznat kao Govinda, Vrhovni je Bog. Posjeduje vječno, blaženo, duhovno tijelo. Izvor je svega. Nema Svog izvora i prvobitni je uzrok svih uzroka."
Zašto neki ljudi s velikim zanimanjem prihvaćaju vedsku filozofiju i bhakti yogu, dok drugi na redovnika reagiraju s nerazumijevanjem, podsmijehom ili čak neprijateljstvom? Prema vedskom učenju, odgovor se nalazi u različitim stanjima svijesti kroz koja promatramo svijet.
Što nas, unatoč svim razlikama koje postoje među ljudima, zapravo povezuje? Razlikujemo se prema jeziku, kulturi, mjestu rođenja, boji kože, spolu, religiji i načinu na koji gledamo na svijet. No prema vedskom učenju, sve su to samo privremene oznake. Ispod njih postoji nešto mnogo dublje – duhovna priroda koja nam je svima zajednička.
Na površini možda vidimo sebe kao tijelo koje svakodnevno gledamo u ogledalu, ali vedska mudrost otkriva daleko dublju istinu. Mi nismo ovo tijelo koje se mijenja, niti ovaj um koji stalno misli.
Jedna od temeljnih filozofskih postavki vedskih spisa je razumijevanje razlike između tijela i duše. Dok naše fizičko tijelo prolazi kroz ciklus rođenja, rasta, starenja...
U suvremenom svijetu, unatoč materijalnom napretku i udobnosti, većina ljudi se bori s osjećajem nezadovoljstva, praznine i nesreće. Ovaj fenomen nije nov, već je duboko ukorijenjen u ljudskoj prirodi i našoj potrazi za srećom na pogrešnim mjestima.
Ljudi su često bića ekstrema - naša povijest i svakodnevni životi često svjedoče o tome kako se krećemo iz jedne krajnosti u drugu – od prekomjerne radosti do duboke tuge, od obilja do oskudice, od altruizma do sebičnosti.