Koncept slobodne volje u odnosu na karmu predstavlja jedan od najdubljih i najintrigantnijih aspekata filozofije. Pitanje koliko smo zaista slobodni u svojim djelovanjima, a koliko smo uvjetovani prošlim djelima i silama prirode, zahtijeva detaljno istraživanje.
Zašto neki ljudi s velikim zanimanjem prihvaćaju vedsku filozofiju i bhakti yogu, dok drugi na redovnika reagiraju s nerazumijevanjem, podsmijehom ili čak neprijateljstvom? Prema vedskom učenju, odgovor se nalazi u različitim stanjima svijesti kroz koja promatramo svijet.
Što nas, unatoč svim razlikama koje postoje među ljudima, zapravo povezuje? Razlikujemo se prema jeziku, kulturi, mjestu rođenja, boji kože, spolu, religiji i načinu na koji gledamo na svijet. No prema vedskom učenju, sve su to samo privremene oznake. Ispod njih postoji nešto mnogo dublje – duhovna priroda koja nam je svima zajednička.
Iako se haṭha-yoga danas često predstavlja kao jednostavna praksa za zdravlje, opuštanje i dobru fizičku formu, njezin izvorni smisao bio je sasvim drugačiji. U svojoj klasičnoj formi nije bila namijenjena ugodnijem životu, tjelesnom zadovoljstvu ili materijalnom blagostanju. Naprotiv, predstavljala je put odricanja i duboke unutarnje discipline.
