Pitanje koje često postavljaju oni koji dolaze iz kršćanske pozadine jest kako se Isus Krist uklapa u vedski pogled na duhovnost. Iako se čini da su vedska filozofija i kršćanstvo dvije potpuno različite tradicije, one dijele mnoge zajedničke točke – što se posebno može uočiti proučavanjem ranog kršćanstva.
“Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, i svim umom svojim. Ovo je prva i najveća zapovijed. Druga, slična ovoj je: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.”- Matej 22:37-39
Istovjetnost poruke Krišne i Krista
Izvan kršćanstva, Kristova uloga često se promatra kroz različite perspektive u drugim duhovnim tradicijama. U islamu, Isus se poštuje kao veliki prorok i duhovni učitelj, ali ne i kao božanska figura. Vedski učitelji na Krista gledaju kao na jednog od avatarâ (božanskih inkarnacija) ili kao prosvijetljenog učitelja koji je utjelovio božansku ljubav. Budistički učenjaci ponekad tumače Kristov život i učenja kroz prizmu bodhisattve—a bića koje se odriče osobnog oslobođenja kako bi pomoglo drugima. U sufizmu, Krista se često promatra kao uzor duhovne ljubavi i mističkog sjedinjenja s Bogom. Sve ove tradicije, iako različite, prepoznaju Krista kao simbol univerzalne duhovne mudrosti i ljubavi.
Vedska literatura, koja obuhvaća drevne spise kao što su Upanišade, Purane, Bhagavad gitu i Šrimad Bhagavatam, pruža duboko razumijevanje duhovnosti i različitih božanskih inkarnacija, te može ponuditi zanimljiv uvid u njegovu ulogu i značaj. Prema vedskim učenjima, koncept avatara ili božanskih inkarnacija je ključan. Avatari su božanske inkarnacije koje se pojavljuju u različitim vremenima i oblicima kako bi obnovile dharmu (pravednost) i vodile ljude prema duhovnom napretku. Najpoznatiji avatari su Višnu- avatari, uključujući Ramu, Krišnu i druge.
Vedska književnost u potpunosti predviđa – s obzirom da je sastavljena prije nekih 5 000 godina – priču o Isusu. Ime koje je korišteno bilo je Issa – tim su imenom brojni drevni narodi nazivali Isusa. Ono izvorno dolazi iz sanskritskog korijena iša, što je skraćenica od “išvara”, jednoga indijskog naziva za Boga koji doslovno znači “Vrhovni Upravitelj”. Posebno navodi da su ga zvali “mesija”, da je bio razapet na križu i kako vjeruju da je bio rođen od djevice.
Prema Vedama, Isus je bio shaktyaveša avatara, što znači da je bio posebno opunomoćena inkarnacija. U svakom slučaju, takvi se avatari opisuju kroz čitavu vedsku književnost prema odlikama, ako nisu posebno identificirani. Vedska književnost veoma detaljno nabraja sve odlike koje se mogu tražiti od jednog shaktyaveša avatara. Na taj se način može utvrditi njegovo božansko porijeklo. Isus je bio doista bio poseban i posebno je spomenut u Maha Bhavišya Purani glede toga kako je pokušavao propovijedati “Amalekitima”, koji su bili židovska sljedba u to vrijeme. Ova drevna purana koja je dio vaišnavskog kanona navodi da je bio razapet na križu – a potom otišao u Indiju (Kashmir) odmah nakon raspeća.
Svi učitelji iz vedske tradicije izražavaju veliko poštovanje prema Isusu Kristu. Najpoznatiji učitelj Veda u modernog doba, Bhaktivedanta Swami Prabhupada je često naglašavao da je Isus bio veliki bhakta (predani sluga Boga) i da su njegova učenja o ljubavi, praštanju i predanosti Bogu u skladu s vedskim principima. U svojim spisima, Prabhupada je Isusa opisivao kao božjeg sina koji je došao s misijom da podučava ljude o ljubavi prema Bogu i suosjećanju prema bližnjima.
Jedan od ključnih elemenata u vedskom pogledu na Isusa je njegovo učenje o ljubavi i predanosti Bogu. U Šrimad Bhagavatamu, bhakti (predana ljubav i služenje Bogu) je istaknuta kao najviši oblik duhovne prakse. Isusovo učenje “Ljubi Boga svoga svim srcem svojim i svim umom svojim” i “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” odražava temeljne principe bhakti-yoge. Isus je također naglašavao važnost praštanja i milosrđa, što su također ključni aspekti vedskog učenja.
Vedski tekstovi također pružaju uvid u univerzalnost duhovnih učenja. U Bhagavad-giti, 4:11, Krišna kaže: “Kako Mi se netko preda, tako ga nagrađujem. Svatko slijedi Moj put u svakom pogledu, o Prthin sine”, naglašavajući da različite religijske tradicije mogu voditi prema istom vrhovnom cilju.
Šrila Prabhupada je često isticao da su sve vjerodostojne religije različiti putevi koji vode do Boga, te da ne postoji sukob između različitih vjera ako one potiču ljubav i predanost Bogu.
S aspekta vedske filozofije, Isus Krist se može vidjeti kao božanska inkarnacija koja je došla s misijom da vodi ljude prema Bogu kroz ljubav, predanost i služenje. Njegova učenja i žrtva su u skladu s vedskim principima i mogu poslužiti kao inspiracija za praktikante bhakti-joge. Vede naglašavaju važnost razvijanja ljubavi prema Bogu i prema svim živim bićima, što je također temeljna poruka Isusovih učenja.
“Bog je jedan, a putevi do Njega su različiti.” — Mahatma Gandhi
A.C. Bhaktivedanta Swami Šrila Prabhupada o Isusu Kristu
“Šrimad Bhagavatam, drevna vedska knjiga, izjavljuje da svaki vjerodostojan propovjednik svjesnosti Boga mora posjedovati titikšu (trpeljivost) i karunu (samilost). U karakteru Isusa Krista nalazimo obje odlike. Bio je tako trpeljiv da čak ni na križu nikoga nije osuđivao. Iz samilosti se molio Bogu da oprosti onima koji su ga pokušali ubiti. Dok su ga razapinjali, Krist se molio: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.”
Propovjednik svjesnosti Boga prijatelj je svim živim bićima. Isus Krist je to pokazao primjerom, naučavajući „Ne ubij”. Ali mnogi kršćani vole pogrešno tumačiti tu zapovijed. Smatraju da životinje nemaju dušu i zato misle da mogu slobodno ubijati milijarde nevinih životinja u klaonicama. Vrlo je teško pronaći kršćanina koji strogo slijedi upute Isusa Krista, iako mnogi smatraju sebe kršćanima. Svetac je nesretan kad vidi patnje drugih. Zato je lsus Krist pristao bio razapet – kako bi druge oslobodio od patnje.
Neki kršćani razmišljaju: „Neka Krist pati za nas, a mi ćemo nastaviti s grijesima. Dragi moj Kriste, mi smo veoma slabi. Ne možemo ostaviti svoje grešne djelatnosti. Molim te, pati za nas.” Isus Krist je poučavao „Ne ubij”, ali njegovi su sljedbenici sada odlučili „ipak ćemo ubijati” i otvaraju velike, suvremene, znanstveno organizirane klaonice. „Ako postoji neki grijeh, Krist će patiti za nas.” Krist može preuzeti patnje za bivše grijehe svojih poklonika, ali oni moraju, kao prvo, biti razboriti: „Zašto bih dopustio da Isus Krist pati zbog mojih grijeha? Prestat ću činiti grešna djela.”
Pretpostavimo da čovjek – omiljeni sin svoga oca – počini umorstvo, misleći: „Ako me snađe kazna, moj je otac može ispaštati umjesto mene.” Hoće li zakon to dopustiti? Kad ubojicu uhite, a on im kaže: „Ne. Možete me osloboditi i uhititi mog oca; ja sam njegov miljenik”, hoće li policijski službenici udovoljiti zahtjevu te budale? On je počinio umorstvo, ali misli da njegov otac treba ispaštati kaznu. Je li to razuman prijedlog? „Ne. Ti si počinio umorstvo; ti moraš biti kažnjen.” Slično tome, kad netko počini grijeh, on mora patiti – ne Isus Krist. To je Božji zakon.
Isus Krist bio je velika osoba – Božji sin, predstavnik Boga. Bio je bezgrešan. Unatoč tome, bio je razapet. Želio je dati svjesnost Boga, ali su ga zauzvrat razapeli – tako su bili nezahvalni. Nisu mogli cijeniti njegovo propovijedanje, ali mi ga cijenimo i odajemo mu sve poštovanje kao predstavniku Boga. Naravno, poruka koju je Isus Krist propovijedao odgovarala je tom vremenu, mjestu i ljudima kojima se obraćao, ali on je nedvojbeno predstavnik Boga. Zato obožavamo Isusa Krista i odajemo mu poštovanje.
Jednom me je u Melbourneu posjetila grupa kršćanskih svećenika. Pitali su me: „Što vi mislite o Isusu Kristu?” Rekao sam im: „On je naš guru. Propovijeda svjesnost Boga i zato je naš duhovni učitelj.” Svećenici su to jako cijenili. U stvari, svakoga tko propovijeda slave Boga moramo prihvatiti kao gurua. Isus Krist je jedna takva velika osoba. Spisi kažu da svatko tko smatra duhovnog učitelja običnim čovjekom ima pakleni mentalitet. Da je Isus Krist bio obični čovjek, ne bi mogao dati svjesnost Boga.”
Kršćanstvo iz vedske perspektive
Vedski pogled na kršćanstvo prepoznaje i cijeni bogatu duhovnu tradiciju koju kršćanstvo predstavlja. Iako su Vede i kršćanstvo dvije različite duhovne tradicije s različitim povijesnim i kulturnim kontekstima, one dijele mnoge zajedničke vrijednosti i ciljeve. Vedska mudrost nudi okvir za razumijevanje i vrednovanje kršćanstva na način koji naglašava međusobnu povezanost i univerzalne istine. Jedna od ključnih sličnosti između vedskih učenja i kršćanstva je koncept jednog vrhovnog Boga. U kršćanstvu, Bog Otac je vrhovno biće koje je stvorilo i upravlja svemirom. Slično tome, vedska tradicija priznaje postojanje jednog vrhovnog Boga, poznatog kao Krišna ili Višnu, koji je također stvoritelj i održavatelj svemira. Također, obje tradicije naglašavaju važnost predanosti i ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Međutim, postoje i značajne razlike između sadašnjeg kršćanstva i vedskih učenja. Jedna od glavnih razlika leži u konceptu grijeha i spasenja. U kršćanstvu, naglasak je na izvornom grijehu i potrebi za otkupljenjem kroz Isusa Krista. Isusova smrt i uskrsnuće smatraju se ključnim za spasenje duša. S druge strane, vedska tradicija se fokusira na prirodne zakone poput karme i reinkarnacije, slobodne volje i truda. Prema Vedama, svaka duša prolazi kroz ciklus rođenja i smrti, a njezina djela određuju njezinu buduću sudbinu. Izlazak iz kruga samsare se postiže kroz duhovnu praksu, milost duhovnog učitelja i milost samog Svevišnjeg. Unatoč tim teološkim razlikama, Vede ističu da su svi vjerodostojni religijski procesi različiti putevi prema istom cilju – duhovnom buđenju i povezivanju s Bogom. Različite religije su poput različitih staza koje vode do istog planinskog vrha.
Vedska perspektiva na kršćanstvo također prepoznaje povijesni i kulturni kontekst u kojem je kršćanstvo nastalo. Isus Krist je živio i poučavao u specifičnom vremenu, mjestu i okolnostima, a njegova su učenja oblikovana kulturnim i povijesnim okolnostima tog razdoblja. Slično tome, vedska učenja nastala odražavaju kulturni i povijesni kontekst drevnijih vremena i druge razine svijesti. Razumijevanje ovih konteksta može pomoći u dubljem vrednovanju i poštovanju obje tradicije.
“Krist je izraz univerzalne ljubavi, baš kao što je Krišna izraz božanske ljubavi. Obojica su došli da pokažu ljudima put prema Bogu, svaki na svoj jedinstven način, ali s istom suštinskom porukom ljubavi i jedinstva.” — Paramahansa Yogananda
Moramo li se odreći kršćanstva da bi prakticirali vedsku mudrost?
Jedno od najčešćih pitanja koje postavljaju kršćani zainteresirani za vedsku mudrost jest da li moraju napustiti svoju vjeru kako bi proučavali i prakticirali vedsku filozofiju. Odgovor na to pitanje je negativan. Vedska tradicija ne zahtijeva odricanje od vlastite religije, već promiče koncept eklekticizma i tolerancije prema svim vjerama. Ova otvorenost omogućuje pojedincima iz različitih religijskih pozadina da istražuju i prakticiraju vedsku mudrost bez osjećaja sukoba sa svojom izvornom vjerom.
Svatko tko želi, može prakticirati vedsku mudrost bez napuštanja svoje izvorne religije. Vedska filozofija ističe da je svrha života razviti ljubav prema Bogu, bez obzira na to kako ga nazivamo ili kako mu se obraćamo. U tom kontekstu, kršćanin može nastaviti slijediti Kristova učenja dok istovremeno istražuje i primjenjuje vedske principe. Vede prepoznaju da su različite religijske tradicije različiti putevi prema istom cilju – duhovnom prosvjetljenju i povezivanju s Bogom.
Postoje mnogi primjeri ljudi koji su uspješno integrirali obje tradicije u svoj duhovni život. Na primjer, neki su kršćani prihvatili praksu meditacije i joge kako bi produbili svoju duhovnost, dok su i dalje ostali vjerni svojoj kršćanskoj vjeri. Meditacija, proučavanje filozofije, služenje, molitva i životni stil u vrlini, koje su ključni dijelovi vedskih praksi, mogu se koristiti kao alati za produbljivanje vlastitog duhovnog iskustva bez napuštanja kršćanskih uvjerenja.
Duhovni učitelji često naglašavaju važnost proučavanja svetih spisa kako bi se produbilo razumijevanje duhovnih principa. Kršćani koji su zainteresirani za vedsku mudrost mogu pronaći vrijednost u proučavanju Bhagavad-gite, Šrimad Bhagavatama i drugih vedskih tekstova. Ovi tekstovi pružaju duboka duhovna učenja koja mogu obogatiti kršćansku vjeru i pružiti nove uvide u prirodu Boga i duhovnog života.
Važno je napomenuti da vedska mudrost promiče religijsku toleranciju i poštovanje prema svim duhovnim tradicijama jer sve one vode prema istom vrhovnom cilju. Ovaj univerzalni pristup omogućuje kršćanima da istražuju vedsku mudrost bez osjećaja sukoba s vlastitom vjerom.
“Onaj tko svuda vidi Mene i sve vidi u Meni, nikada se ne odvaja od Mene niti se Ja ikada odvajam od njega.”- Bhagavad-gita 6:30
Zaključak
Vedska literatura, kroz svoja bogata duhovna učenja, pruža sveobuhvatan uvid u koncept božanskih inkarnacija, što uključuje i posebnu perspektivu na Isusa Krista kao opunomoćenog avatara ili učitelja. Ovo razumijevanje otvara vrata za prepoznavanje univerzalnih istina i međusobnih veza između različitih duhovnih tradicija. Posebno se ističe kako Vede i kršćanstvo dijele mnoge zajedničke vrijednosti, kao što su nesebična ljubav, predanost Bogu i praštanje. Vedski učitelji često naglašavaju Isusovu ulogu kao čistog, velikog bhakte. Ljubav, milosrđe i predanost koje je Isus poučavao, u skladu su s vedskim učenjima. Ovo stajalište pomaže u shvaćanju da je moguće prakticirati vedsku mudrost bez napuštanja vlastite religije.
Vede naglašavaju da svi vjerodostojni religijski putevi vode ka istom vrhovnom cilju – duhovnom buđenju i povezivanju s Bogom. Vedska filozofija potiče eklekticizam i otvorenost, omogućujući pojedincima da integriraju vedske prakse u svoj duhovni život, obogaćujući tako svoje duhovno iskustvo. Proučavanje vedskih tekstova može pružiti kršćanima nove uvide u prirodu Boga i duhovnog života, obogaćujući njihovo razumijevanje i praksu.
U konačnici, vedska mudrost naglašava važnost razvijanja ljubavi prema Bogu i svim živim bićima, što je također temeljna poruka Isusovih učenja. Ovaj univerzalni pristup omogućava kršćanima i vedski praktikantima da zajedno kroče putem duhovnog napretka, poštujući i vrednujući jedni druge u potrazi za istinom i božanskom ljubavlju.
Često postavljana pitanja
Moram li napustiti kršćanstvo kako bih prakticirao vedsku mudrost?
Ne, vedska mudrost ne zahtijeva napuštanje vlastite religije. Najvažnije je razviti ljubav prema Bogu, bez obzira na religijsku pripadnost.
Kako Vede gledaju na Isusa Krista?
Prema Vedama, Isus Krist je shaktyaveša avatar (opunomoćeni predstavnik Boga) i veliki posvećenik Gospodina. Njegova učenja o ljubavi i predanosti Bogu su u skladu s vedskim principima bhakti-yoge, joge ljubavi.
Postoji li sukob između kršćanstva i vedske filozofije?
Ne, nema sukoba između različitih religija ako one vode do ljubavi prema Bogu. Sve religije su različiti putevi koji vode do istog vrhovnog cilja.
Zanimljive činjenice
📌 Postoje teorije koje sugeriraju da je Isus Krist, između svoje 13. i 29. godine, putovao u Indiju i Tibet gdje je učio od hinduističkih i budističkih mudraca. Iako ovo nije službeno prihvaćeno u kršćanstvu, vedski tekstovi i neki povjesničari navode mogućnost da je Isus bio pod utjecajem istočnjačkih duhovnih praksi, što bi moglo objasniti sličnosti u učenjima o ljubavi i milosrđu.
📌 Iako današnje kršćanstvo tradicionalno ne prihvaća koncept reinkarnacije, u vedskim učenjima je to centralni princip. Interesantno je da su rani kršćanski gnostici i posvećenici vjerovali u reinkarnaciju, što pokazuje da su se ova dva različita pogleda susretala i preklapala u ranim fazama religijskog razvoja kršćanstva.
Pripremila: Ines Žižić
