Teorija evolucije često se predstavlja kao znanstveni okvir koji objašnjava razvoj života na Zemlji. No neki autori tvrde da se ona zapravo temelji na nekoliko ključnih pretpostavki koje nikada nisu izravno opažene u prirodi.
Jedan od njih je Major G. Coleman, koji iznosi četiri temeljne ideje na kojima, prema njegovom mišljenju, počiva evolucijska teorija.
Više o njegovom radu može se pronaći ovdje.
1. Život nastaje iz neživog
Prva tvrdnja kaže da život dolazi iz nežive materije.
Drugim riječima, u nekom trenutku u prošlosti kemijski procesi doveli su do pojave prvog živog organizma iz potpuno neživih tvari.
Međutim, ne postoji niti jedan potvrđen primjer u kojem je život nastao iz neživog. Do danas nije zabilježen niti jedan slučaj u kojem se život spontano pojavio iz nežive materije.
2. Svi oblici života nastali su iz jednostaničnih organizama
Druga tvrdnja evolucijske teorije jest da su svi oblici života koje danas poznajemo nastali iz jednostaničnih organizama.
Doista postoje jednostanični organizmi koje nazivamo bakterijama. No zanimljivo je da u prirodi ne nalazimo stabilne organizme s dvije, tri, četiri ili pet stanica kao prijelazne oblike između bakterija i složenih organizama.
Umjesto toga, postoji veliki skok – od jednostaničnih bakterija izravno do složenih višestaničnih organizama.
3. Vrijeme i slučajnost pokreću evoluciju
Treća pretpostavka kaže da evoluciju pokreću vrijeme i slučajnost.
No vrijeme zapravo djeluje protiv evolucije. Vjerojatnost da se čak i relativno jednostavan protein sastavljen od oko stotinu jedinica spontano formira slučajnim procesom iznimno je mala.
Kada se takve vjerojatnosti uzmu u obzir, kombinacija vremena i slučajnosti čini nastanak složenih bioloških struktura statistički gotovo nemogućim.
4. Male genetske promjene kao dokaz velikih evolucijskih promjena
Četvrta tvrdnja temelji se na ideji da male genetske promjene unutar vrste predstavljaju dokaz velikih evolucijskih promjena.
Primjeri takvih promjena su razlike u boji kod mačaka ili razlike u veličini kod pasa. No činjenica da unutar jedne vrste postoje varijacije ne znači da se jedna vrsta može pretvoriti u potpuno drugu.
Genetičar Gregor Mendel pokazao je da se postojeći geni mogu kombinirati i raspoređivati na različite načine, ali pritom ne nastaju novi geni. Drugim riječima, postojeće genetske informacije mogu se mijenjati u rasporedu, ali se ne stvara potpuno nova genetska informacija.
