Što piše u Bhagavad-giti? Zašto ljudi kažu da, koju god stranicu otvoriš, dobit ćeš svoj odgovor? Zašto ljudi govore takve stvari?
Prije svega maknimo potpuno religijski aspekt iz Bhagavad Gite. Bhagavad Gita nije religijska knjiga. To je knjiga koja ti daje način kako živjeti.
Radnja Bhagavad Gite odvija se na bojnom polju Kurukšetre, u Mahabharati, gdje je Arjuna zbunjen. Krišna postaje njegov mentor i vodi ga na način da on može započeti raditi ono što je predodređen raditi.
Dakle, svaki mladić ili djevojka imat će trenutke zbunjenosti, svaka mlada osoba suočit će se s dilemama – učiniti ili ne učiniti, biti ili ne biti. Upravo tako Gita počinje – počinje zbrkom, dilemama, nedostatkom smisla. A onda Krišna vodi Arjunu i osnažuje ga da donese vlastite odluke. Krišna djeluje samo kao fasilitator i osnažuje Arjunu da shvati da je on daleko moćniji od ljudi s kojima će se suočiti u bitci.
Svaki mladić i svaka djevojka trebaju razumjeti da su oni mnogo moćniji od onoga što trenutno proživljavaju. Njihove su dileme manje od njih, njihovi su izazovi manji od njih, njihovi problemi manji od njih. Njihova slomljena srca – koliko god bolna bila – i dalje su manja od njih. I oni imaju sposobnost prevladati tu bol kroz koju prolaze.
Mislim da je upravo to mjesto na kojem knjige poput Gite jako pomažu – one u tebi izgrađuju osjećaj samopouzdanja i unutarnje snage, mentalne i duhovne izdržljivosti, osjećaj da imam moć, kao duhovno biće, prevladati sve što se događa u mom životu. I imam moć napraviti promjenu i ostaviti utjecaj jer sam duhovno biće.
Možeš li navesti tri velike poruke iz Bhagavad Gite koja su tebi osobno ostala?
Jedno od učenja koje mi je ostalo iz Gite je poseban stih iz drugog poglavlja Gite koji govori o ljetnom i zimskom dobu. Taj stih kaže da ljeto i zima stalno dolaze i odlaze, svake godine se godišnja doba izmjenjuju, i samo zato što se godišnja doba mijenjaju, nikada ne prestajemo obavljati svoje dužnosti.
Recimo, primjerice, u Chicagu su temperature -27 °C – ljudi ne prestaju raditi. Ili recimo u Delhiju je +43 °C – ljudi i dalje nastavljaju sa svojim uobičajenim životom, uz nekoliko prilagodbi, naravno.
Taj stih iz drugog poglavlja Gite nam govori da moramo naučiti tolerirati uspone i padove i ne dopustiti da nas odvrate od naših glavnih svrha. Kada govorimo o toleriranju neuspjeha i boli, to možemo razumjeti, ali isto tako moramo naučiti tolerirati uspjeh i dobra vremena – jer i jedno i drugo nas mogu omesti. Obično gledamo na negativno kao na distrakciju, ali čak i pozitivno može odvratiti od onoga što bismo trebali raditi. To je nešto što mi se baš jako urezalo.
Druga stvar koja mi se jako sviđa u Giti je stih iz šestog poglavlja koji govori o umu kao prijatelju ili neprijatelju – ovisno o tome kako se nosimo s njim. Ako se sprijateljiš sa svojim umom, um će ti postati prijatelj i osnažit će te da radiš ono što želiš raditi. Ali ako se s njim ne nosiš na ispravan način, um će ti postati neprijatelj i dovest će te do pada.
Dat ću ti primjer – želiš ustajati rano ujutro kako bi išao trčati ili vježbati jer znaš da želiš biti u formi, znaš da su ti dani zauzeti i odlučiš: „Ovo će biti moj plan za 2020. godinu.“ Namjestiš alarm da se probudiš rano, u 5 ili 6 ujutro, i kada alarm zazvoni, što ti kaže um? Prva stvar: „Kasno si legao sinoć, uzmi si malo mira.“ Ili: „Možda ovo nije prava stvar za tebe.“ Um stalno igra svoje igrice.
Ako imaš um koji ti stalno daje takve izgovore, nećeš ustati. S druge strane, ako naučiš trenirati svoj um koristeći ispravan intelektualni proces, ispravan duhovni proces, tvoj um može postati tvoj najveći saveznik i prijatelj. To znači meditacija, dobre knjige, meditacijske knjige, ispravni prijatelji, pravo društvo – svi ti inputi pomažu da tvoj um postane tvoj prijatelj.
Treća stvar iz Gite koja mi se jako sviđa jest kako počinjemo gledati na prisutnost božanskog svugdje, u svakom aspektu. Ne moramo nužno ići u mjesto bogoslužja da bismo vidjeli prisutnost božanskog – možemo je vidjeti u prirodi, u drugim ljudima. Možemo početi gledati na veličanstvenost Stvoritelja kroz stvaranje ili veličanstvenost Stvoritelja u stvaranju.
Zbog toga često kažem ljudima: kad vidiš nekoga tko je bolji od tebe, a posebno ako je u istom području rada, obično postoji nesigurnost – „Ovaj tip radi bolje od mene u onome što ja radim.“ Ili se pojavi zavist, ljubomora. Ponekad to ide toliko daleko da se sabotira rad te druge osobe – i to se događa stalno.
Kada počneš gledati na božansko u stvaranju, počneš gledati kako je božansko osnažilo nekoga da nešto radi na poseban način, shvatiš da je ta osoba dobila dar od viših sila. I sabotirati rad te osobe ili biti zavidan ili nesiguran znači zapravo vrijeđati onoga tko joj je taj dar dao.
Ali ako pogledam tu osobu i izvučem inspiraciju iz nje, mogu tu inspiraciju iskoristiti da slijedim svoje vlastite težnje. Taj aspekt Gite mi se također jako sviđa – početi gledati na božansko svugdje i u svima oko sebe, uključujući ljude koji su bolji od nas. Jer često to nije samo njih – vrlo često vidim ljude koji rade nevjerojatne stvari, i kad govore, kažu da su oni ti koji to rade. I naravno, oni to rade – nema sumnje da je dio toga njihov trud – ali vidi se da postoji nešto izvan njih što ih potiče da to rade, bilo da je to gluma, govor, pjevanje – postoji element koji nije nužno samo njihov trud.
To je onaj X faktor. I kada taj X faktor počneš gledati kao na božansko – e, to je nešto što me također duboko pogađa.
Gaur Gopal Das
