Teorija evolucije često se predstavlja kao znanstveni okvir koji objašnjava razvoj života na Zemlji. No neki autori tvrde da se ona zapravo temelji na nekoliko ključnih pretpostavki koje nikada nisu izravno opažene u prirodi.
Ono što suvremena znanost tek otkriva, drevni mudraci Sāṅkhye sustavno su opisali prije nekoliko tisuća godina, oblikujući „notni zapis“ svemira kroz precizne matematičke kodove i jasne aksiome.
Inteligentni dizajn (ID) smatra se znanstvenom teorijom prema kojoj su neki aspekti svemira i živih bića najbolje objašnjeni inteligentnim uzrokom, a ne besciljnim, navođenim procesima poput prirodne selekcije.
Ni svijet znanosti još uvijek nije uistinu shvatio što je vrijeme. Za njih je to samo praktičan faktor koji koriste u fizikalnim jednadžbama, ali zapravo ne razumiju pravo značenje vremena.
Unutar bogate vedske tradicije, tri vrste dokaza zauzimaju centralno mjesto u procesu stjecanja i potvrđivanja znanja: pratyakša (izravno opažanje), anumana (zaključivanje) i šabda (autoritativno svjedočanstvo).